Potrudi se i ti sudjelovati u Božjem djelu spasenja i dati najbolje od sebe, kao što je i Isus dao. Ljubav se bez razmišljanja potpuno predala, tako i ti učini! Još nije kasno, Bog u raju i dalje strpljivo čeka na tebe.

Kad se najmanje nadaš, dogodit će se promjena i u tvome životu. Dogodit će se čudo.

Kad god vidiš planinu, sjeti se svoga života. Moraš se uspeti do cilja, unatoč svemu i svim poteškoćama.

Inače, kad su neki veliki događaji u pitanju, čovjek pomno prati gdje će sjesti, do koga. Često želi sjesti do važnijih, uglednijih ili bogatijih ljudi. Pažljivo gleda da bude što bliže takvim ljudima, zato se nerijetko gura i tiska do njih. I Isus je to opazio, zato je i kazao onu prispodobu o posljednjem mjestu.

Zato, čovječe, zastani na trenutak, uroni u mir! Miruj i čekaj! Budi strpljiv! Tek kad se na moru tvoga života pojavi bonaca, kreni drugima u susret! Nemoj nikad ići drugima dok je tvoja duša nalik uzburkanom moru, jer tada će valovi tvoga života i druge nepravedno zapljusnuti, a možda čak i potopiti. Tek kad se smiriš i zavlada bonaca, onda će i drugi moći bezbrižno ploviti morem tvoga života.

Zaviri katkad, čovječe, u svoju prošlost pa ćeš shvatiti da se ne sjećaš stvari ni darova, nego riječi i trenutaka kad si bio ljubljen i čuvan.

I tebi mnogi ljudi vjeruju, a koliko si puta u sobi zaplakao pitajući se iskreno hoćeš li moći iznijeti snagu svoga obećanja. Strah te razočarati one koje voliš. Katkad je teško biti u poziciji da mnogi baš tebi vjeruju. I zato evo ti savjet: nauči ljude da svoje povjerenje stave u Boga, a ne u tebe; nauči ljude da ponajprije vjeruju u Boga, ali da bi ih to naučio, i sȃm moraš početi vjerovati Bogu.

Riječ čovjeka čini čovjekom. Nekad dođe kao melem za dušu, ali često zna biti i mač što ranjava i dušu i tijelo. Ovisno o tome u kojem je kontekstu izgovaramo, riječ može i „zagrliti“, ali i „udariti“.

Možda si i ti katkad kao Kafka gubio svoje prijatelje i olako raskidao prijateljstva te se potom nepotrebno zatvarao u sebe.

Zamislite čovjeka koji živi na moru, a nikad se ne okupa ili možda učini to samo jednom godišnje. Slično je sa čovjekom i Kristom. Krist dolazi svaki dan na oltar pod prilikama kruha i vina, a on se pričesti samo jednom godišnje! Tužno!