Ime je znak i ime predstavlja osobu te je zato važno da ime bude dobro ime, plemenito ime, jer u tom imenu će osoba živjeti cijeli život.

Dovoljno ti je tvoje vlastito ime. Nikakav drugi atribut, nikakav gospodin ni gospođa nisu ti potrebni.

Mnogi danas većinom teže vlastitoj radosti. Često pritom olako zaboravljaju na druge, ali radost ti je darovana da ju dijeliš s drugima. Nije dovoljno da si samo ti radostan, već je važno da tvoja braća i sestre također žive radosno.

Ne bojmo se suza, ne bojmo se navezanosti i patnje jer sve to je prošao sv. Bernard. I ako je njegov život toliko ovisio o njegovom bratu zašto i naši životi ne bi nekada ovisili o drugim ljudima unatoč svoj našoj vjeri.

I isto se proročansko pitanje pape Ivana XXIII. postavlja zar je moguće da će ponovno izbiti rat. Nalazimo se u sumraku civilizacije. Nalazimo se u noći civilizacije i zato nam je potrebno svjetlo. Ovaj Papa nas može potaknuti na molitvu.

"Papa Franjo je jednom ispričao priču o čaši i tako objasnio položaj suvremenog čovjeka. Papa kaže da se ljudi, pogotovo oni bogatiji, ponašaju kao da imaju svoju vlastitu čašu. Većinom je ta čaša velika, ogromna. Potrebno je puno tekućine da se ona napuni do vrha. I ti bogataši kažu da će biti zadovoljni ako se jednog dana čaša napuni do vrha jer će to sve biti njihovo, a ono što se bude prelijevalo iz čaše, pripast će siromašnima. Ali ne bude tako!", piše fra Gorana Azinović.

Svoju nutrinu ne možeš svakom otvoriti. Često te mnogi neće ni razumjeti. Nekad te samo dobri Bog može razumjeti i proniknuti u dubine tvoga srca, jer jedino Bog zna kakvo je uistinu tvoje srce.

Sv. Franjo Asiški molio je svugdje i svagda. Kad god bi dobio poticaj za molitvu, molio bi. Nikad nije odgađao molitvu.

I dok su sjedili u tišini, župnik je najednom ustao i iz vatre izvadio cjepanicu koja je još malo gorjela, a zatim je iz poluizgorjele cjepanice počeo izlaziti dim. Nakon što je žar posve nestao, župnik je cjepanicu vratio u vatru, a za nekoliko trenutaka cjepanica je ponovno počela gorjeti.

Križ je simbol po kojemu se kršćani raspoznaju u ovome svijetu, ali i predivan znak tvoga spasenja, tvoga otkupljenja. Na križu si, čovječe, otkupljen i oslobođen duga. Kardinal Karl Lehmann kaže kako je križ vrhunac nasilja, ali i njegov kraj. No, Isus je to nasilje preobrazio u ljubav. Nema više osvete. Isus je skršio svaku osvetu. Zato koliko god bio težak tvoj križ, ne smiješ ga promatrati kao vrhunac nasilja ili patnje, već kao početak ljubavi.