"Stvoritelj je ustanovio sakrament braka za radost muškarca i žene, i tko ga ne živi u njegovoj milosti, brak će mu postati paklena situacija", poručuje o. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva te donosi sedam riječi na kojima bismo trebali graditi brak.

Donosimo čitanje iz Matejeva evanđelja na dan 22. kolovoza uz razmatranje oca Lorenza Montecalva od Družbe Otaca Božanskog Poziva. U današnjem evanđelju možemo čuti kako istinska ljubav nije ona koja se sviđa našim osjetilima, već ona koja se sviđa Bogu. Ona ljubav kojoj nas uči Isus Krist. Možemo preispitati svoje motive, zbog čega idemo u određenu vjersku zajednicu i zbog čega naviještamo Božju riječ ljudima u svojoj okolini? Činimo li to iz neke koristi? Možemo se pitati što nas na to potiče, kako bismo se uvjerili u ispravnost vlastitih motiva. 

"Moje iskustvo kao svećenika govori mi da Bog i onda kada čovjek tvrdokorno odbija pomoć i oproštenje, da nikada ne odustaje od čovjeka, sve do zadnjega izdisaja. Zbog toga za nijednoga čovjeka ne smijemo donositi svoje sudove o nečijem spasenju", piše remetski župnik o. Antonio Mario Čirko u svome promišljanju.

U Matejevom evanđelju koje smo na svetoj misi slušali u utorak, 16. kolovoza spominju se deva, vrata i iglene uši koje se ne odnose na šivaću iglu, već na prolaz kroz koji se ulazi u grad. 

Župnik Remeta o. Antonio Mario Čirko redovito na društvenim mrežama objavljuje svoja razmišljanja o dnevnim čitanjima iz Evanđelja pa tako o čitanju od petka iz Mt 18, 3 - 12 o 'otpuštanju žene' i 'razlozima neženstva' kaže i ovo: „Samo muškarac ili samo žena nisu slika Božja, potrebno je oboje.”

Na petnaestu nedjelju kroz godinu u evanđelju slušamo Isusovu prispodobu o milosrdnom Samarijancu kojom nas Isus poziva na ljubav prema bližnjemu poučavajući kako se prema svakom čovjeku trebamo odnositi kao prema samom sebi. U nastavku prenosimo promišljanje o ovoj prispodobi koja nas upućuje da se zapitamo "Tko je moj bližnji i kako se prema bližnjemu trebam ponijeti?" Ovo nedjeljno evanđelje podsjeća nas kako nam Bog nije daleko nego se nalazi u svakom potrebitom čovjeku među nama, a po odnosu prema njemu bit ćemo suđeni od Boga na Posljednjem sudu.

Isus nam govori, poziva: „Nasljeduj me! Budi poput mene siromašan, milosrdan, nenavezan i spreman na svaku žrtvu za spasenje duša, i naći ćeš to što tražiš.” Put kojim je Isus prošao jedini je put u nebo. Možda ponekad djeluje težak, ali svakako se isplati.

Kako kršćanin može prepoznati lažnog proroka ili učitelja? Po kojim znakovima možemo potražiti dokaz lažnih učenja? Kako nam biblijski redci mogu pomoći u prepoznavanju vukova u ovčjem odijelu?

"Tko je svjestan da nad njegovim životom bdije Otac koji ljubi i prihvaća, taj ima posve drukčiji odnos i prema budućnosti. Takav nije više opterećen svakodnevnim sivilom, krivnjom, manjkavošću, brigama i nevoljama koje prate čovjekov svijet. Ako sam svjestan da nad mojim životom sja Očeva zvijezda u koju smijem gledati, biti zagledan, da postoji ruka koja me vodi, onda imam sigurnost – imam Oca koji zna što mi treba, koji mi daje kruha, a ne kamenje, koji mi pruža ribu, a ne štipavca, škorpiona. I svjestan sam da će biti u svemu prisutan, ma što me snašlo u budućnosti", piše fra Tomislav Pervan, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije.

"Nemojmo postavljati granice Božjoj ljubavi, sami određivati kako treba ljubiti i koga, već probajmo osluškivati Boga i čuti kome nas on šalje. Molimo za one koji nas progone, za naše neprijatelje, ne samo za to da prestanu nego i za to da se obrate: da se poput nas zaljube u Isusa i da dođu u nebo, gdje ćemo zajedno, pročišćeni, slaviti Boga i blaženi uživati u njegovoj prisutnosti", piše vlč. Tomislav Šagud u svome promišljanju o nedjeljnom evanđelju.