Najstariji euharistijski šator bila je mala zlatna kutija u kojoj se čuvalo Tijelo Kristovo.

"Imati vjeru u ono što Crkva vjeruje o euharistiji znači da se vi i ja za to moramo boriti, čak ponekad s najbližima, koji mogu otići odmahujući glavom poput mnogih prvih slušatelja Isusovog učenja o "tvrdoj besjedi". Zbog općeg gubitka vjere, možda će biti potrebno da nježno ispravimo one koji pretpostavljaju da smiju primati euharistiju dok žive u suprotnosti s istinom i/ili u stanju nepokajanog smrtnog grijeha. Istinski vjernici ne mogu mirno stajati i dopustiti da se ovo licemjerje ukorijeni u njihovim srcima!"

Gorljiva ljubav sv. Franje Asiškoga prema Gospodinu osobito se očitovala u štovanju Presvetog sakramenta. To pokazuje njegova čuvena oporučna molitva sa smrtne postelje. “Klanjamo ti se, presveti Gospodine Isuse Kriste, ovdje i po svim crkvama diljem svijeta, i blagoslivljamo te, jer si po svom Svetom križu otkupio svijet.”

Dok se prisjećamo temelja euharistije i primjera koji nam je Krist dao da služimo u poniznosti, sa željom da ga primimo u svoje srce, odaberimo jedan način da služimo onima s kojima živimo.

Sveti Ignacije Antiohijski govorio je da je primanje pričesti "lijek besmrtnosti".

Sveti Irenej bio je biskup iz 2. stoljeća. Živio je otprilike 130. - 202., a njegovi spisi rano svjedoče o vjerovanjima Crkve o euharistiji. U svojoj knjizi Protiv hereza zapisuje da se na misi događa nešto izvanredno.

"Euharistija daje hvalu Bogu. Ona je molitva za žive i mrtve, jača svetost Crkve i izvor je duhovnoga rasta i obnove. Stoga neka se u župama vodi briga o tome da postoji svakidašnje euharistijsko slavlje tijekom cijele godine. Ono izvire iz i vodi prema nedjeljnomu slavlju, u kojemu se očituje otajstvo u cjelini jedne zajednice, s darovima koje prima od Gospodina i sa svjedočenjem koje pruža u svakidašnjici", poručuju biskupi Zagrebačke crkvene pokrajine.

Koji su uvjeti da bi se učinci i plodovi primanja euharistije u nama doista ostvarivali i događali? Vlč. Petar Mlakar iz projekta "Pod smokvom" donosi misli, poticaje i pouke svetoga župnika Arškoga o euharistiji i pričesti.

Misa započinje općim priznanjem grijeha, pripremajući naša srca za primanje Isusove prisutnosti. Prije primanja svete pričesti i čitanja spisa, misa započinje ispovijedanjem grijeha, prosvješćujući da smo slabi i grješni ljudi pred Bogom.

Procesije nas podsjećaju da smo hodočasnici koji putuju ovim zemaljskim postojanjem slijedeći Isusa na "Putu" (rani naslov za Crkvu). Javne procesije s Presvetim sakramentom postale su popularne tek kad je dovedena u pitanje Isusova stvarna prisutnost u euharistiji. Tridentski je sabor 1551. učio da se Presveti Sakrament „treba počastiti izvanrednim svečanim proslavama (i) svečano nositi od mjesta do mjesta u procesijama po hvalevrijednom sveopćem obredu i običaju svete Crkve“