Kako znati kada se čini smrtni, a kada laki grijeh? Bog jedini oprašta grijeh. Zašto onda sakrament pokore i pomirenja? Doznajte u nastavku.

Prema svetome Bonaventuri, franjevcu kojeg je krasio naziv „serafski naučitelj“ ovih dvanaest znakova prethodit će dolasku Antikrista.

U katoličkoj tradiciji, posljednji tjedni liturgijske godine usmjereni su na promišljanje o „četirima posljednjim stvarima“ koje slijede na kraju zemaljskog života svakoga čovjeka: smrt, sud, nebo i pakao.

"Svetkovina Krista Kralja poziva nas da duboko zavirimo u svoje srce i u svoj život. Kojem kraljevstvu teži moje srce?", potaknuo je na promišljanje vlč. Mario Večerić u emisiji Pod križem.

Zemlja kakvu poznajemo će nestati, stvarajući mjesto za nova nebesa i novu Zemlju, gdje će sve naše najdublje čežnje biti ispunjene. Koliko god željeli zadržati ovaj svijet, on neće trajati zauvijek i naše vrijeme ovdje je vrlo kratko u usporedbi s vječnošću koja nas čeka.

Vlč. Krunoslav Kolar, župnik Župe Rođenja Isusova na zagrebačkoj Kajzerici je u emisiji "Pod križem" Hrvatskoga katoličkog radija 1. studenog 2022. govorio o temama koje su pomalo izmakle iz govora Crkve, a od posebne su važnosti!

Molimo za duše u čistilištu jer prolaze kroz posljednja čišćenja koja su većini nas neophodna nakon smrti. To je zato što Sveto pismo kaže da u nebo: "ništa nečisto neće ući " (Otk 21,27). Isus je također dao poticaj svakome od nas kada je rekao: “Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski” (Mt 5,48).

Naše vjerovanje u čistilište temelji se na odlomku iz Druge knjige o Makabejcima, u kojem židovski junak, Juda Makabejac, naređuje molitve i žrtve za ubijene domoljube, kako bi im grijesi bili oprošteni. Isus, također, govori o mogućnosti oproštenja nakon smrti kada uči: "Tko god govori protiv Duha Svetoga, neće mu biti oprošteno... ni u ovom vijeku ni u budućem" (Mt 12,32).

Crkva pripada kraljevstvu koje je i vidljivo i nevidljivo, koje se sastoji od ljudi, živih i mrtvih, kao i od anđela. Crkva pripada kraljevstvu koje je "nebeski Jeruzalem", ispunjen "nebrojenim anđelima na blagdanskom okupljanju i saboru prvorođenih. Kada se ljudi okupljaju na misi, prisutni nisu samo oni koje vidimo, već i anđeli i sveci.

Teološka vrlina nade ne počiva samo na stvarnosti da čeznemo za ispunjenjem u životu, već da će ta čežnja biti definitivno odgovorena u Bogu, u nebu.