Prema svetome Bonaventuri, franjevcu kojeg je krasio naziv „serafski naučitelj“ ovih dvanaest znakova prethodit će dolasku Antikrista.

U katoličkoj tradiciji, posljednji tjedni liturgijske godine usmjereni su na promišljanje o „četirima posljednjim stvarima“ koje slijede na kraju zemaljskog života svakoga čovjeka: smrt, sud, nebo i pakao.

"Svetkovina Krista Kralja poziva nas da duboko zavirimo u svoje srce i u svoj život. Kojem kraljevstvu teži moje srce?", potaknuo je na promišljanje vlč. Mario Večerić u emisiji Pod križem.

Zemlja kakvu poznajemo će nestati, stvarajući mjesto za nova nebesa i novu Zemlju, gdje će sve naše najdublje čežnje biti ispunjene. Koliko god željeli zadržati ovaj svijet, on neće trajati zauvijek i naše vrijeme ovdje je vrlo kratko u usporedbi s vječnošću koja nas čeka.

Vlč. Krunoslav Kolar, župnik Župe Rođenja Isusova na zagrebačkoj Kajzerici je u emisiji "Pod križem" Hrvatskoga katoličkog radija 1. studenog 2022. govorio o temama koje su pomalo izmakle iz govora Crkve, a od posebne su važnosti!

Molimo za duše u čistilištu jer prolaze kroz posljednja čišćenja koja su većini nas neophodna nakon smrti. To je zato što Sveto pismo kaže da u nebo: "ništa nečisto neće ući " (Otk 21,27). Isus je također dao poticaj svakome od nas kada je rekao: “Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski” (Mt 5,48).

Naše vjerovanje u čistilište temelji se na odlomku iz Druge knjige o Makabejcima, u kojem židovski junak, Juda Makabejac, naređuje molitve i žrtve za ubijene domoljube, kako bi im grijesi bili oprošteni. Isus, također, govori o mogućnosti oproštenja nakon smrti kada uči: "Tko god govori protiv Duha Svetoga, neće mu biti oprošteno... ni u ovom vijeku ni u budućem" (Mt 12,32).

Crkva pripada kraljevstvu koje je i vidljivo i nevidljivo, koje se sastoji od ljudi, živih i mrtvih, kao i od anđela. Crkva pripada kraljevstvu koje je "nebeski Jeruzalem", ispunjen "nebrojenim anđelima na blagdanskom okupljanju i saboru prvorođenih. Kada se ljudi okupljaju na misi, prisutni nisu samo oni koje vidimo, već i anđeli i sveci.

Teološka vrlina nade ne počiva samo na stvarnosti da čeznemo za ispunjenjem u životu, već da će ta čežnja biti definitivno odgovorena u Bogu, u nebu.

Mnogi bibličari danas kažu da je sveti Pavao očekivao da će Isus ponovno doći za svog života. Zapravo, većina njih također tvrdi da je sam Isus rekao da će se vratiti za otprilike jednu generaciju, i tvrde da su u to vjerovali i svi rani kršćani. To se očito nije dogodilo, pa je prema tim znanstvenicima cijela rana Crkva morala biti u krivu. A ako je to istina, imamo veliki problem.