Katolička Crkva poziva sve vjernike na istinsku svetost, neovisno o životnom staležu ili pozivu. Na putu rasta u svetosti vrlo je važno prepoznati i izbjeći zamke perfekcionizma.

U buci i strci vremena u kojem živimo, teško je pronaći trenutak mira i tišine. Neki to ipak uspijevaju. Odnosno, postoje duhovne oaze mira koje se vjernicima nude na različitim mjestima. Neka od njih otkrili su izv. prof. dr. sc. Silvana Fužinato, o. Mislav Skelin te Martina Plemenčić u Argumentima HKR-a u srijedu, 6. ožujka.

Padovi su sastavni dio ovozemaljskog hodočašća. Pročitajte članak i pogledajte kratki video sadržaj koji će vam pomoći uvjeriti se u tu stvarnost.

Sveti Vinko Paulski francuski je svećenik, osnivač redova lazarista i Družbe milosrdnih sestara. Vinkova socijalna i karitativna djelatnost širila se po mnogim francuskim gradovima. Ovo su neke od njegovih najpoznatijih misli.

Jesmo li na svijetu samo da bismo životarili, da bismo davali svoj minimum? Možemo li si dopustiti biti kao sol koja je obljutavila i koja se mora baciti?

Čovjek ima mnogo strana svoje prirode i njegova savjest ih sve mora uzeti pod svoju brigu. Ako zanemari dio, otkrit će da je povrijedio cjelinu, jer svi su dijelovi jedne osobe. Istina je da "oko ne može reći ruci, ne trebaš mi." Svaki dio tijela mora se koristiti za dobrobit cijelog organizma. I svaka strana života mora se iskoristiti ako čovjek želi živjeti u svojem najboljem izdanju.

Bit će sve u redu. Svi vjetrovi kad-tad utihnu. Na svakome se tamnome nebu kad-tad pojave zvijezde. Nekad kad ti se učini da se Bog skrio ili kad ti se učini da si se ti svojim grijesima od Njega sakrio, sjeti se da Dobrota Gospodnja nije nestala.

Želimo li napredovati u duhovnom životu, prvo moramo postaviti pitanje: "Što Bog želi?"

"U duhovnom životu je neophodna ispravna osjetljivost na Božje svjetlo. Na žalost ima onih koji žive ograničeni u tami svoje savjesti, te ne dopuštaju u svoju dušu ulazak Božjega svjetla", piše don Ivan Bodrožić.

I duh čovjekov zakržlja, ako ga redovito ne koristimo, ako ne treniramo stalno. A on je nositelj čovjekove osobnosti i sposobnosti. Čovjek treba i duhovnu hranu. Ne dobiva li je redovito, kržlja. Čovjek ima i dušu koja ima svoje potrebe i zahtjeve. Ako se oni ne podmire, onda čovjek počinje živjeti kao da duše i nema. A znamo kakav je bezdušan čovjek!