"Pouzdaje li se čovjek samouvjereno u svoje sile, u svoju samosigurnost, može se dogoditi da poklekne i u odlučnom trenutku postane Juda ili Petar ili pak svi ostali koji ga u Getsemaniju sama ostaviše i pobjegoše. Sačuvaj nas, Gospodine, od naših potajnih grijeha i pritajenih izdaja", poručuje svećenik Hercegovačke franjevačke provincije fra Tomislav Pervan.

Kada spoznamo i doživimo u srcu da je Bog naš tata, onda cijelo naše biće zadrhti i obraduje se, kličući "Abba, Oče".

"Jedna zraka Tvoje svjetlosti dovoljna je da mi pokaže Isusa onakvog kakav jest. Isus je rekao da ćeš doći neukima, a ja sam prva među neukima. Ne tražim od tebe nikakvog znanja ni mudrosti osim znanja kako pronaći Isusa i mudrosti kako ostati s Njime."

Sveta Terezija je u svojoj autobiografiji napisala da je svetost “raspoloženje srca koje nas čini poniznima i malenima u Božjem naručju, svjesnima svoje slabosti i sigurnima – na najodvažniji način – u njegovu očinsku dobrotu”.

Poznat je Isusov govor kada je rekao da postoji jedan grijeh koji Bog čovjeku nikada neće oprostiti. Iako smo svi čitali to poglavlje u Bibliji i dalje ostaje nejasno što taj grijeh predstavlja i što čovjek mora počiniti da bi tako grdno zgriješio. U nastavku donosimo objašnjenje.

'Duhovski događaj je trajnost u Crkvi i ta trajnost je prisutna kroz sve vjekove i generacije. Bez Duha Božjega euharistija bi bila spomen prošlosti, a ne spomen-čin Kristove prisutnosti. Svi sakramenti bi bili obični obredi bez stvarnog susreta s Kristom. Živeći u zajedništvu s Duhom Svetim naša Crkva postaje sinodalna, misionarska i đakonska', poručio je mons. Barišić uvodeći u svečano misno slavlje.

Duh potiče i vjernike i nevjernike da čine dobro a izbjegavaju zlo, da slijede Istinu.

Duh Sveti nadahnuće je mnogim glazbenicima čije skladbe možete pjevati ovih dana pripremajući se za svetkovinu Duhova.

Važno je da otkrivamo putove mira, da koračamo stazama mira, ali zapamtimo da je potpuni mir dar Božji koji se ostvaruje tek u nebeskom Jeruzalemu.

U propovijedi održanoj na Uzašašće, sveti Lav Veliki (oko 400. – 461. po Kr.) gorljivo je podsjetio svoju publiku da je „naša jadna ljudska narav uznesena u Kristu iznad svih nebeskih četa, iznad svih redova anđela , preko najviših nebeskih sila do samog prijestolja Boga Oca”.