Na političkom planu posljednji pokušaj mirnoga rješenja problema okupacije dijela hrvatskoga teritorija dogodio se 3. kolovoza 1995. u Genthodu kraj Ženeve, na sastanku predstavnika hrvatske vlasti i pobunjenih Srba iz Knina.

Proglašenjem amandmana na Ustav dotadašnje Socijalističke Republike Hrvatske, prvi je višestranački i demokratski Sabor u Zagrebu 25. srpnja 1990. proglasio državnu suverenost Republike Hrvatske. Istodobno su ukinuta dotadašnja socijalistička obilježja, a umjesto zvijezde na hrvatsku se trobojnicu vratio tradicionalni hrvatski grb.

Predsjedništvo BiH proglasilo je 20. lipnja 1992. ratno stanje, opću mobilizaciju i radnu obvezu. Kao agresori imenovani su Srbija, Crna Gora, bivša JNA i ekstremistički dio SDS-a. U početku rata nije bilo sukoba između HVO-a i Armije BiH.

Na današnji dan 1991. sjednica Predsjedništva SFRJ odgođena je zbog postavljanja novih uvjeta predstavnika Srbije, njezinih pokrajina i Crne Gore u Predsjedništvu SFRJ. Za svoj pristanak za proglašenje Stipe Mesića predsjednikom iz Predsjedništva traže da Hrvatska i Slovenija odustanu od donesenih akata o razdruživanju.

20. lipnja 1990. godine Predsjedništvo Socijalističke Republike Hrvatske prihvatilo je amandmane na hrvatski Ustav: zastava SRH imat će u sredini grb Hrvatske umjesto socijalističkih simbola; službeno pismo u javnoj upotrebi je latinica, upotreba ostalih pisama regulira se zakonom; predsjednik Predsjedništva bit će predsjednik Republike, a ostali članovi Predsjedništva bit će potpredsjednici; umjesto Izvršnog vijeća izvršno tijelo bit će vlada, a ministarstva će biti umjesto sekretarijata i komiteta.

19. lipnja 1990. godine Nastavničko vijeće Sveučilišta u Zagrebu usvojilo je uputu prema kojoj se onim studentima koji ne žele polagati ispite iz predmeta „Marksizam” i „Socijalizam i samoupravljanje” taj ispit ne računa u uvjete za prijelaz u višu godinu studija. Do kraja studija umjesto toga moraju položiti odgovarajući sadržaj novog predmeta humanističko-društvenih znanosti.

18. lipnja 1990. godine u intervjuu listu „Der Spiegel” predsjednik Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske Franjo Tuđman naglasio je: „Što druge republike misle o konfederaciji Jugoslavije potpuno je svejedno, dovoljna je odluka Hrvatskog sabora”.

13. lipnja 1990. Predsjedništvo SR Hrvatske na sjednici pod predsjedanjem predsjednika dr. Franje Tuđmana ocijenilo je bitnim prihvaćanje inicijative političkih vodstava za demokratsko razmatranje svih otvorenih pitanja budućeg uređenja Jugoslavije. Raspravljalo se o modernizaciji policije odnosno prestanku prisluškivanja, otvaranju pisama te uskraćivanju putovnica kao i o oslobađanju svih osoba osuđenih za političke delikte te također o zajamčenom slobodnom i sigurnom povratku političkih emigranata.

8. lipnja 1990. predsjedništvo Socijalističke Republike Hrvatske na sjednici pod predsjedanjem predsjednika dr. Franje Tuđmana raspravljalo je o sustavu i metodi svoga rada, o osnovnim radnim zaduženjima članova te se dogovorilo o tome. Na sjednici se razgovaralo i o oružju Teritorijalne obrane, koje je 22. svibnja preneseno u skladišta JNA, pa je zaključeno da nadležni organi u republici neodgodivo poduzmu sve korake da bi se to oružje što hitnije vratilo u odgovarajuće osigurane prostore Teritorijalne obrane. Predsjedništvo je donijelo zaključak o osnivanju Gradskog štaba Teritorijalne obrane Zagreb, što je bio dio provođenja tekućih promjena u organiziranju Teritorijalne obrane.

3. lipnja 1991. na redovnoj mjesečnoj konferenciji za novinare u Banskim dvorima predsjednik RH dr. Franjo Tuđman, uoči odlaska u Sarajevo na završni susret republičkih predsjednika, ponovio je neka od najvažnijih političkih stajališta Hrvatske u razrješavanju političke krize u zemlji. Osvrćući se na razgovore sa Slobodanom Miloševićem, Tuđman je naglasio - nisam sklapao nikakav sporazum o podjeli Bosne, ali smo razgovarali o svim pitanjima.