"Rađanje sebe i jeste doživotno i mukotrpno. Imamo svece za uzor, a oni nam svjedoče da je sve moguće. Ako odlučiš ostati u svojoj čahuri, nikad nećeš imati krila i poletjeti. Ako prihvatiš preobražaj uz cijenu muke, ti ćeš ne samo sebe nego i tolike druge za nebo roditi", poručuje s. Leopoldina Kovačević.

"A čovjek? Koji je njegov cilj? Zašto je na zemlji? Kamo on ide? Kad je sretan? Kad je osmišljen? Smisao je očito nešto izvan nas. Ide se nekamo preko smrti. Zato ne možemo svojim silama i razumom odgonetnuti cilj. On je preko tajne smrti, izvan našeg sadašnjeg dohvata. Biblija nam otkriva tu tajnu. Ona kaže da je čovjek istjeran iz svog prirodnog ambijenta i poslan u tuđinu, na zemlju, sa svrhom da ponovno uspostavi komunikaciju s Bogom. Da opet povjeruje da ga Bog ljubi. Sve na zemlji, trpljenje i užici, pozivaju nas da se vratimo svom Izvoru, Bogu, da ponovno postanemo snažni i sretni kao Bog koji nam je Otac. Ako dublje promislimo, veći i veličanstveniji cilj ne može biti. Čovjek, dakle, ima neke zadaće: da prašta, ljubi, da povjeruje da je Bog naš dom kojemu se treba vratiti", piše Tomislav Ivančić u knjizi "33 meditacije".

Koliko božanskog života zaista želite? Želimo li istinsko spasenje koje nam nudi Krist ili se natječemo tko će biti moralno savršeniji ili tko će bolje pratiti pravila? Jesmo li spremni na raj ili samo činimo što je potrebno da izbjegnemo pakao?

"Iz ropstva nas može izbaviti samo 'Homo Deus'. Suvremeni čovjek zapravo vapi za Njim, čak i kada tvrdi da On ne postoji. A On doista postoji, pravi čovjek i pravi Bog. Ali ne kao evolucija 'homo sapiensa', već kao utjelovljenje Riječi", poručio je hrvatski političar i diplomat Davor Ivo Stier u članku za "Cor Cordi" Hrvatskog katoličkog sveučilišta.

Pročitajte dio meditacije teologa i psihologa p. Mije Nikića, profesora na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu u kojoj promišlja o tome kakvo biće je čovjek uopće i koji je zapravo konačni cilj ljudskoga postojanja.