Božja riječ, nadahnuta Duhom Svetim, pokazuje put do mira kroz oprost, slušanje, poniznost, kako u obiteljima tako na radnom mjestu, s prijateljima, u društvu.

Sv. Jakov ističe u svojoj poslanici da postoje prava i lažna mudrost. Prava mudrost izlazi iz srca koje je otvoreno Bogu da Bog po njemu djeluje.

„Bog stvara svojom riječju, ali ima veliko povjerenje u čovjeka. Zato je važno koliko mi držimo čistima naše riječi, koliko je riječ oblikovana u nama. Dok smo s Bogom, naši dijalozi i susreti će biti kakvima ih Bog želi, ispunjeni mirom“, kazao je o. Arek Krasicki.

Mi kršćani prepoznajemo raspetoga i uskrslog Isusa Krista u svetoj Misi, kad slušamo njegovu riječ i razmišljamo o njoj i kad se hranimo njegovim presvetim Tijelom i Krvlju u svetoj Pričesti.

U Svetom pismu nalazimo brojne pouke o tome da se ne trebamo ničega bojati, a ipak Božja riječ hvali čovjeka koji se boji Gospodina. Sedmi dar Duha Svetoga je strah Božji – što znači ovaj dar i u čemu se razlikuje od ljudskog straha protumačio je sv. Hilarije, crkveni naučitelj.

U katehezi „Božja riječ u životu Crkve“, papa Lav XIV. zadržao se na dubokoj i životnoj povezanosti koja postoji između Božje riječi i Crkve, povezanosti izražene u u šestom poglavlju koncilske konstitucije Dei Verbum.

„Saborska konstitucija Dei Verbum, o kojoj ovih tjedana razmišljamo, u Svetome pismu, čitanome u živoj Predaji Crkve, pokazuje povlašteni prostor susreta u kojem Bog nastavlja govoriti muškarcima i ženama svakoga vremena kako bi Ga, slušajući Ga, mogli upoznati i ljubiti“, naglasio je u današnjoj katehezi Sveti Otac.

Kao što se u Starom zavjetu spominje nekoliko knjiga koje su sveti pisci koristili kao izvore za pisanje biblijskih knjiga, tako i u Novom zavjetu nalazimo spomen određenih spisa koji nam danas više nisu dostupni. Među njima se ističe nekoliko Pavlovih poslanica.

„Bog progovara srcu čovjekovu, ono ima pipke kojima registrira Božji glas. Ako želimo čuti Boga kako nam govori – najsigurniji put je uzeti Sveto pismo u ruke, izložiti se Božjoj riječi i činiti nešto što su pustinjski oci nazivali ruminatio/preživanje“, tumači fra Josip Vlašić.

Ako se boriš s osjećajem bezvrijednosti i unutarnjom osudom, nisi sam. Ovi réci podsjetnik su da Bog ostaje uz one koji su slomljena srca.