"Kako je voditi mene kroz život pokazujući mi ljepotu stvorenoga, a ja se izgubim u traženju sebe, pokušaju da budem barem malo bolji od drugih?"

Koliko božanskog života zaista želite? Želimo li istinsko spasenje koje nam nudi Krist ili se natječemo tko će biti moralno savršeniji ili tko će bolje pratiti pravila? Jesmo li spremni na raj ili samo činimo što je potrebno da izbjegnemo pakao?

"U vremenima katastrofa ne tražim Boga koji se kao srditi redatelj skriva iza bine ovoga svijeta, nego ga prihvaćam kao izvor snage, koja djeluje u onima koji u takvim situacijama pokazuju solidarnu i samožrtvujuću ljubav – da, i u onima koji za to nemaju nikakvih 'religioznih motiva'. Bog je ponizna i diskretna ljubav", napisao je među ostalim Tomáš Halík, profesor sociologije na Karlovu Sveučilištu u Pragu, predsjednik je Češke kršćanske Akademije i župnik studentske župe u Pragu, u tekstu "Kršćanstvo u vremenima bolesti".

Mnoge osobine koje pripisujemo ženama, poput osjećajnosti, pronicljivosti i nježnosti ponekad smatramo karakteristikama koje prikazuju slabosti, međutim ako ih promatramo kao Božje darove razumijemo da upravo te osobine osnažuju žene, ali i obogaćuju društvo u cjelini.

"Je li se Isus smatrao Bogom? Jesu li ga apostoli smatrali Bogom? Tko je i kada u povijesti Crkve počeo u Isusa gledati Boga?" promišlja Poljak Miroslav Rucki, čiji je isječak iz djela "Ljubite jedni druge", preveden na portalu "Božje milosrđe". Tekst prenosimo u cijelosti.

Pročitajte divnu priču o dječaku i starici koji su željeli upoznati Boga, a koju je na društvenim mrežama podijelio misionar Krvi Kristove pater Stjepan Ivan Horvat.

Prenosimo dio teksta s portala AsiaNews.it u kojem je opisano kako se kršćani u Aziji nose s pojavom koronavirusa, izbjegavajući postupke izazvane panikom i strahom te usmjeravajući se na pomoć bližnjima.

Sotona šapuće: "Ne vrijediš ništa. Ružna si. Nitko te ne voli." I povjerovala mu je. No ne zadugo. Danas je Natalia Levak magistrica religiozne pedagogije i katehetike, zdrava djevojka koja na svoj život gleda drugačijim očima, očima uprtim u Nebo, puna zahvalnosti dragom Bogu (Šefu), a onda i roditeljima i svima koji su joj pomogli prebroditi teško razdoblje života koje je bilo obilježeno bolešću, ali i borbom za goli život.

Na Novu godinu iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije prenosimo propovijed vlč. Josipa Filipovića, dekana Županjskog dekanata koji među ostalim poručuje: "Sve dok čovjek ne pronađe Boga, i u Njemu svoj mir, smisao svoje životne borbe, pobjeda i poraza, sve je uzaludno."