Za mnoge odrasle koji vjeruju da život treba shvatiti ozbiljno, igre su u pravilu sinonim za banalno odvlačenje pažnje i zabavu. Njima se igranje s djecom može učiniti uzaludnim i nezrelim. Za druge, igranje s djecom automatski uključuje dobitke ili gubitke (u nekim sportovima ili računalnim igricama) koji potiču bijes i nezdravu konkurenciju. Međutim, igranje s djetetom ne mora biti ništa od gore navedeno. Igre s djetetom nisu niti uzaludne niti korisne. One su istovremeno i površne, ali i ozbiljne. Portal Aleteia donosi razloge koji će vas potaknuti da se još više zbližite sa svojom djecom i to baš kroz igru.

Igra je neophodna za djecu

Dok se igraju, djeca uče i razvijaju se. Oni imaju potrebu za igrom.  Oni to ne čine samo da bi skratili vrijeme ili odvratili sami sebi pažnju dok ne dosegnu dob kada će, napokon, moći prijeći na ozbiljnije aktivnosti. Djeca se igraju jer tako uče o sebi i svijetu. Igre ih u potpunosti obuzmu, usredotočujući im pažnju i uzimajući njihovu energiju. Biti potpuno uronjen u igru privilegij je ranog djetinjstva, ali to ne treba biti samo privilegij tog razdoblja već i poslije.

Znati kako se dobro igrati – uistinu igrati – veliki je talent, ne samo za malu djecu, već i za njihovu stariju braću i sestre, ali i njihove roditelje. Ne bismo trebali samo poštovati dječju potrebu za igrom, trebali bismo se igrati s njima.

Foto: Pixabay

Igra pospješuje razvoj kod djece

Često pogrešno pripisujemo veću važnost školskom radu i “praktičnim” vještinama (poput spremanja kreveta, pospremanje i pranja posuđa) nego igrama. Igranje je stanje uma. Igrajući se sa svojom djecom, umjesto da ih samo učite praktičnim vještinama, dopuštate im da se razvijaju. To zahtijeva da odvojite malo svoga slobodnog vremena. Vrijeme je da njegujete odnos sa svojom djecom provodeći vrijeme s njima iz čiste ljubavi i zadovoljstva.

Igrajući se s njima, možete im pomoći da se oslobode neke svoje velike ili male mane. Također, možete ih poučiti kako dostojanstveno pobijediti i izgubiti, kako se usredotočiti, kako biti strpljiv i čekati svoj red, kako biti timski igrač, kako podijeliti svoju pobjedu s drugima. Štoviše, dok se igrate sa svojom djecom, otkrit ćete da tata zna preskakati uže, ali i da se mama ne skriva tako dobro dok se igra skrivača. Sve gore navedeno nisu samo potencijalno nezaboravne uspomene, već nude mnogo prilika za rast i napredak vašeg odnosa.

Foto: Pixabay

Kako igra može potaknuti na učenje o vjeri?

Roditelji koji provode vrijeme u molitvi sa svojom djecom, koji ih uče o Riječi Božjoj, koji ih potiču na primanje sakramenata i trude se dati im čvrste temelje vjerskog znanja, ali ne vjeruju da je potrebno igrati se s njima, ne razumiju u cijelosti svoju misiju kršćanskih odgojitelja. Istina je da vjera nije igra, ali je s njome povezana. Kao i igra, vjera nema praktičnu svrhu u smislu profitabilnosti ili učinkovitosti. Vjera također zahtijeva našu potpunu uključenost, jer da bismo imali svece, Bogu su potrebni izgrađeni pojedinci.

Naša je roditeljska dužnost pomagati djeci da tijekom odrastanja u potpunosti razviju darove kojima su obdareni. Odvojite vrijeme za igru s djecom imajući na umu da njima nije važno čega se igrate već na koji se način igrate.