Zamolili smo našu sugovornica Ivanu Bilić Antičević da nam ukratko predstavi svoju obitelj, a evo što nam je otkrila: “Mi smo jedna velika, ali još uvijek ne toliko velika obitelj. U 14 godina braka, Gospodin nas je blagoslovio sa tri kćeri i dva sina: Mihaelom (13 godina),  Ivanom (11), Barbarom (8), Andrijom (4), Josipom (2) i pod srcem je još jedna beba. Nikola je diplomirani inženjer elektrotehnike te radi kao voditelj razvoja u jednoj privatnoj firmi, a ja sam magistra edukacije likovne kulture i umjetnosti i radim u dvije škole kao učiteljica likovnog”.

Foto: Privatni album

Sve je započelo u Splitu

Ivana nam je otkrila kako je supruga Nikolu upoznala na prvoj godini faksa, kada je došla na susret zajednice Krvi Kristove. “On je bio tada voditelj zajednice. Brzo smo se sprijateljili i počeli družiti. Na drugoj godini smo se već zaručili, a na trećoj smo se vjenčali”, dodala je. 

Govoreći o njihovoj vezi istaknula je kako su u vezi puno šetali i uživali u tim dugim šetnjama i nastavila: “propješačili smo Split uzduž i poprijeko, što je dobar način da se dobro upoznamo i da živimo predbračnu čistoću pa smo tako brzo mogli vidjeti da je to to i da želimo provesti život zajedno”. 

Od toga je prošlo 14 godina i dalje mislimo da je to najbolja odluka koju smo donijeli.

Foto: Privatni album

“Samo smo čekali da Nikola diplomira i da nađe posao da imamo od čega živjeti. Čim se to dogodilo odredili smo datum vjenčanja. Od toga je prošlo 14 godina i dalje mislimo da je to najbolja odluka koju smo donijeli”, rekla je sa sigurnošću.

Bilić Antičević je istaknula kako njezini roditelji koji na početku nisu bili oduševljeni s tom idejom, brzo su shvatili da je ta odluka bila donesena s potpunom odgovornošću. “Bojali da neću završiti studij. Par mjeseci nakon vjenčanja sam stekla zvanje prvostupnika, a kad sam magistrirala već sam imala dvoje djece. Uz podršku obitelji i to se može. Moja svekrva mi je bila ogromna podrška, bez nje to ne bih uspjela”, nastavila je.

Mnogo sam molila za budućeg muža i osluškivala koji je to Božji plan za moj život.

Na pitanje je li imala neke strahove vezane za rani ulazak u brak odgovorila je: “Ne sjećam se da sam imala neke strahove vezano za ranu udaju. Mnogo sam molila za budućeg muža i osluškivala koji je to Božji plan za moj život. Jedna časna mi je rekla kako su mir i sreća u srcu pokazatelj da hodim tamo gdje me Gospodin zove jer sam jedno vrijeme i mislila da me Gospodin zove u samostan. A s Nikolom sam osjećala mir i radost, s njim se sve postalo ljepše, toliko smo se smijali zajedno, molili zajedno i kao da je došla neka nova svjetlost u moj život”. 

Foto: Privatni album

Otvorenost životu

Supruga je i majka petero, a uskoro i šestero djece što je danas, nažalost, rijetkost. Ivana ne skriva radost zbog velike obitelji kojom ju je Gospodin obradio, iako, kako nam je i sama rekla nije to planirala. “Da mi je netko na početku braka rekao da ću imati veliku obitelj, ne bih to vjerovala. Dolazim iz bjelovarskog kraja gdje se na velike obitelji uglavnom gledalo kao nešto negativno – ili je obitelj romska ili socijalni slučaj. Htjela ili ne htjela vukla sam to sa sobom… Bogu hvala, upoznala sam puno velikih divnih obitelji koje su bile sve suprotno od tih mojih starih predodžbi i postepeno sam i sama htjela da i mi budemo jedna takva velika obitelj. Ne znam ima li išta ljepše od nove bebe u kući. I sada, uselili smo u veliku novu kuću i najavili prije nego se dogodilo – da valja novu kuću blagosloviti novim životom. Jer i ta kuća i sve materijalno, ostaje na ovom svijetu. Jedino što sa ovog svijeta ide na drugi je novi život. Tako da ni velika kuća nema smisla ukoliko je prazna”, rekla je ova hrabra supruga i majka.

Ne znam ima li išta ljepše od nove bebe u kući. I sada, uselili smo u veliku novu kuću i najavili prije nego se dogodilo – da valja novu kuću blagosloviti novim životom.

Foto: Privatni album

“I uvijek napomenem kako nova beba nije samo duhovni blagoslov, nego nam zaista Gospodin s novom bebom daje i financijske blagoslove. Ne kaže se u narodu bezveze da dijete dolazi s kruhom pod rukom. Mogu zaista reći da sada kao sedmeročlana obitelj imamo više nego na počeku ili primjerice s dvoje djece. Gospodin svako ‘DA‘ obilno nagradi”, istaknula je. 

Obiteljski život, vjera i slikarstvo

Naša sugovornica paralelno se bavi i slikarstvom, a na pitanje otkud želja za tim odgovara: “Želja za slikarstvom postoji od kad znam za sebe. Tako da nisam puno razmišljala kada sam trebala upisati faks. Nakon gimnazije u Bjelovaru sam upisala Umjetničku akademiju u Splitu, profesorski smjer. Radim u struci u dvije škole, a u slobodno vrijeme slikam. Tog slobodnog vremena u zadnje vrijeme ima jako malo, ali doći će opet”.

Vjera mi je sve, a male bebe su stalno oko mene.

Svjedoči kako su joj najdraži motivi za slikanje oni biblijski i portreti svetaca te majčinstvo. “To je ionako ono što mene obilježava kao osobu. Vjera mi je sve, a male bebe su stalno oko mene”, dodala je smiješeći se.

“Jednom, za vrijeme razmatranja u Ignacijskim duhovnim vježbama razmatrajući kako je Marija radila ručni rad u ‘slobodno‘ vrijeme, shvatila sam to za sebe na način da i ja kad se pobrinem za muža, djecu, kuću svoje slobodno vrijeme posvetim nečem što me raduje, a to je slikanje. A kako vjerujem da mi je Gospodin dao taj dar i da je sve to Njegova milost, bilo bi nezahvalno da Njega ne proslavljam kroz taj dar”, ponosno je istaknula. 

Prioriteti

Da je važno na vrijeme posložiti prioritete svjedoči i naša sugovornica: “O prioritetima smo još razgovarali kad smo bili momak i cura. I Nikoli i meni je bilo jasno da Bog treba biti središte našeg života i prioritet broj jedan. Tu spada i naš odnos s Njim. Nakon toga smo prioritet mi. Tek iza našeg odnosa idu djeca. Bog je od nas dvoje učinio jedno, a djecu nam je na kratko kao samo ‘posudio‘ – da im pomognemo da upoznaju Njega i da pronađu ono što je On za njih namijenio”.

Bog je od nas dvoje učinio jedno, a djecu nam je na kratko kao samo ‘posudio‘ – da im pomognemo da upoznaju Njega i da pronađu ono što je On za njih namijenio.

Foto: Privatni album

Nadalje, istaknula je da je međusobna potpora jako važna i pri tom naglasila: “Sada, kad se gradila kuća i djeca su mala, bilo je vrlo izazovno i bez te međusobne potpore ne bismo uspjeli. Nikola je vodio brigu o radovima, a ja brinula o kući i djeci. Naravno da je bilo teških trenutaka kad mi je falilo da on bude s nama i da i meni pomogne kad su djeca bolesna i kad ne bismo spavali. S druge strane, on se toliko satirao zbog nas da ta kuća bude što prije gotova.

Svatko je imao svoju ulogu i žrtvovao se na svoj način, a zajedno smo se nadopunjavali i odradili taj težak period.

Nekad sam se pitala kako može uopće bit normalan od silnog stresa i na poslu i oko te naše kuće, oko vozikanja po cijele dane. Ali to je to – znali smo oboje da to tad trebamo izgurati i preživjeti jer je sada takva situacija. Svatko je imao svoju ulogu i žrtvovao se na svoj način, a zajedno smo se nadopunjavali i odradili taj težak period. Bogu zahvalni na svemu”. 

Foto: Privatni album

Molitveni život

Neizbježno pitanje je kako pronalaze vrijeme za molitvu i što im osobno znači to vrijeme, a Ivana svojim odgovorom potiče i sve nas na razmišljanje jesmo li spremni posložiti prioritete i naći vremena za Gospodina. “Što se molitve tiče, ujutro imamo svatko svoje vrijeme za čitanje Svetog pisma i razmatranje. To prakticiramo od kad smo upisali Školu molitve. Silno zahvalni Gospodinu što nas je toliko toga poučio i naučio preko našeg divnog učitelja Šime. Nekad uspijemo obiteljski izmoliti cijelu krunicu, ali najčešće Nikola i ja sami prošetamo izvan sela i sami izmolimo. U jednom smjeru izmolimo krunicu, a u drugom onda imamo vremena za pričanje i to je kao neko vrijeme baš samo za nas i naše razgovore”, otkrila je Ivana. 

Nekad uspijemo obiteljski izmoliti cijelu krunicu, ali najčešće Nikola i ja sami prošetamo izvan sela i sami izmolimo.

Foto: Privatni album

Obitelj – temelj društva

Naša sugovornica otkriva zašto je obitelj važna: “Manipulira se sa važnosti obitelji kao zajednice muškarca i žene  koja u ljubavi odgaja i podiže djecu. Odjednom se sve i svašta pokušava utrpati pod pojam obitelji, također se sve i svašta opravdava, a na kraju sve na najveću štetu djece. I brak i obitelj se omalovažava kad gledamo iz perspektive svijeta. Da obitelj nije toliko važna ne bi se toliko duhova uzbudilo kad se o njoj radi”. 

Da obitelj nije toliko važna ne bi se toliko duhova uzbudilo kad se o njoj radi.

Istaknula je da je za dijete najbolje da nastaje, da se rodi, odgaja i raste u obitelji, uz oca i majku. “Dijete stječe sigurnost kada raste u ljubavi i čvrstom i stabilnom odnosu oca i majke. Važno je dijete odgajati da bude samostalno i odgovorno ali i hrabro, da se ne boji životnih izazova jer će tako izrasti u stabilnu i cjelovitu osobu”, rekla je dodajući: “Primjerice naš Ivan sa svojih 11 godina sam popravi svijetlo na Ladi. Kad mu je muž rekao da to napravi prihvatio je. Kad je zapeo, nazvao ga je na posao i pitao ga za savjet te uspješno završio zadatak. Zašto je to uspio? Jer ga odgajamo da treba prihvatiti izazove, i da ne postoji ‘Ne da mi se‘”. 

Foto: Privatni album

Važno je dijete odgajati da bude samostalno i odgovorno ali i hrabro, da se ne boji životnih izazova jer će tako izrasti u stabilnu i cjelovitu osobu.

“Kako bih ja takav zadatak mogla dati sinu kad o tome nemam apsolutno nikakvog pojma o autima. Ja ću mu pomoći da stekne radne navike ili ću mu pomoći na nekom drugom području. Važno je da nas imaju oboje. Da vide kako smo mi različiti i kako se upravo zbog toga nadopunjujemo i tvorimo jednu cjelinu”, posvjedočila je.

Preseljenje na selo

Nedavno su se preselili u Studence, jedno malo mjesto u Imotskoj krajini, a Ivana nam je otkrila kako su se odlučili na taj korak budući da su danas ljudi skloniji iseljavanju iz tih manjih mjesta.

“Pa taj korak se nije dogodio preko noći. Iz Bjelovara sam došla na more i nije mi se nigdje s mora išlo. Stekla sam puno prijatelja, zavoljela sam jako Strožanac i Split. No, stan nam je postajao sve tješnji, a Strožanac se od obiteljskog toplog naselja počeo pretvarati u turističko mjesto, postao je prenapučen s previše gužve. Ja sam dobila posao u Studencima u školi, a muževa firma se preselila u Dugopolje. Tražili smo nekretninu koja bi nam odgovarala od Splita do Studenaca. Kad smo vidjeli da za cijenu garaže u Splitu,  možemo kupiti kuću s okućnicom u Studencima, nismo se više mislili. Još kad su nam arhitekti prezentirali kako ta kuća može izgledati nakon rekonstrukcije – zaljubila sam se. Jer, moje vrijeme je najviše vezano uz kuću, najviše vremena provodim s djecom i oko djece u kući i vrlo mi je važno da taj prostor bude iskorišten na najbolji mogući način i da je unutra ugodno boraviti”, otkrila nam je Ivana.

Svjedočim da se više ne bih vraćala u grad i gužvu. Ovdje je sve mirnije, opuštenije, sporije…

“Vjerujem da će se zbog cijene nekretnina početi događati upravo to da se ljudi vraćaju na selo. Svjedočim da se više ne bih vraćala u grad i gužvu. Ovdje je sve mirnije, opuštenije, sporije… Prva dva mjeseca nisam ni imala dojam da smo se preselili, bilo je ljeto i osjećala sam se kao da smo došli na godišnji odmor”, ističe. 

Bilić Antičević naglašava kako su djeca sada puno slobodnija, imaju ispunjen dan bez svih onih aktivnosti na koje su išli kad smo živjeli u Strožancu. “Kad se kuća radila, svako je dijete imalo svoj zadatak u  skladu sa svojom dobi. Sudjelovali su u svim procesima. To im je ispunilo dan i sada ponosno mogu reći kako su i oni dobro doprinijeli radovima na kući. U stanu to ne bi imali prilike naučiti. Naravno, ima selo i svojih mana. Za sve je potreban auto, osim za crkvu i školu jer nam je oboje kraj kuće. Potrebno je cijelo popodne za organizaciju ako želimo odvesti djecu u kino u Split. Ali to su sve sporedne stvari, ono glavno je da se više družimo kao obitelj i da živimo zdraviji život”, posvjedočila je. 

Poruka mladima obiteljima

Kada smo našu sugovornicu zamolili da poruči nešto mladim obiteljima prvo je istaknula da se ne boje novog života i dodala: “Novi život je uvijek blagoslov. Svijet nam uporno laže kako je novi život problem –  skupo, teško, izgubit ćemo slobodu, izgubit ćemo sebe, po novome su djeca i problem za okoliš. Sve su to laži koje nam svijet, odnosno, Zli servira kako ne bismo doživjeli puninu radosti, kako bi nas uplašio i na kraju kako bi nam uskratio vječnost”.  

Nekad i to dobro ne vidimo odmah, ali kad dođe vidimo kako je sve zapravo imalo smisla.

“Jedina prava i istinska sreća je onda kada svog život potpuno predamo Bogu, kad mu kažemo apsolutno ‘DA‘, poput Marije. Nekad ćemo se borit s tim ‘DA‘, kao što sam se i sama borila, ali se uvijek isplati i uvijek je to naše dobro. Nekad i to dobro ne vidimo odmah, ali kad dođe vidimo kako je sve zapravo imalo smisla”, zaključila je.