Budi dio naše mreže

SHKM 2020. Obitelji koje će primiti mlade: "Kad se prima gosta u kuću, prima se samog Isusa Krista"

U Zagrebačkoj nadbiskupiji i gradu Zagrebu 9. i 10. svibnja ove godine održat će se jedanaesti Susret hrvatske katoličke mladeži. Još uvijek razmišljate hoćete li primiti mlade u svoj dom? Bojite se da nemate dovoljno mjesta, da nećete biti dobri domaćini? Pročitajte svjedočanstva obitelji koje su otvorile vrata svog doma uz geslo 'Tko prima gosta, prima Krista'.

/ kv

Budući da će na Susret doći mladi iz cijele Hrvatske kao i inozemstva, Zagrebačka nadbiskupija poziva obitelji i sve koji to žele da se uključe u organizaciju Susreta kroz prihvat mladih u svoje domove. Donosimo svjedočanstva obitelji u velikogoričkoj župi Navještenja Blažene Djevice Marije koji s radošću očekuju mlade koji će doći na susret. O tome su u emisiji Na valovima dobrote HKR-a posvjedočile dvije Marije, Ivana, Tereza i Tibor.

Marija sa svojom majkom Mirom / Foto: Snježana Kirinić Grubić

Mladima ne treba puno – naše srce i krevet u kojem će prespavati.

Marija: Župnik nas je pozvao da otvorimo vrata svog doma za mlade koji će doći iz cijele Hrvatske. Brzo sam reagirala i prijavila se u svojoj župi. Imam nećake koji će mladima praviti društvo i jako se vesele susretu. Osim toga, kuća je velika i nisam vidjela zapreku da to ne učinim. Željela sam pokazati ljepotu zajedništva i ljepotu darivanja onoga što imamo, makar bilo i skromno. To je i način na koji možemo pokazati što znači gostoljubivost. Imam osjećaj zajedništva i povjerenja jer znam na kakav susret taj mladi dolaze. Imam i neka iskustva iz prošlosti. Naš nekadašnji župnik, dok sam bila srednjoškolka i studentica, Josip Frkin znao je zamoliti da u dom primimo mlade ljude koji su dolazili iz Europe i svijeta. Tako da su u našoj kući već bili mladi iz Litve, Španjolske, Šibenika… To je prekrasno iskustvo. Mladima ne treba puno – naše srce i krevet u kojem će prespavati. Čak i kada nas je bilo puno u kući, uvijek se našlo mjesta za nekoga tko će doći na naša vrata. S nekim od tih ljudi povezani smo više od 30 godina. Ja sam sa svojim prijateljima iz župe i sa svojom mlađom sestrom čekala Novu godinu sa zajednicom Taize u Rimu i Pragu i imamo iskustvo kako je to kada nas netko primi u svoj dom. U Rimu su nas primile redovnice, a u Pragu jedna gospođa koja je živjela sama u malom prostoru i bila u mirovini. Primila nas je kao svoje rođene s puno, puno ljubavi i srca. Roditelji od jedne osobe koja je bila primljena u našoj kući došli su se zahvaliti, a moj otac im je vrlo jednostavno rekao: ”To nije ništa posebno. Imam tri kćeri i vjerujem da kad putuju da im se otvaraju mnoga vrata, kao što smo i mi otvorili vrata našeg doma.”

Ohrabrite se. Mislim da će to biti obostrani blagoslov, i za vas i za mlade.

Marija: Kao mlada osoba imala sam iskustvo gostovanja na Susretu mladih u Šibeniku 2004. godine i imam prekrasno iskustvo s ljudima koji

Marija s obitelji / Foto: osobni album

su nas primili. Sve nam je bilo organizirano i jako su nam pomogli da se ne bojimo gdje ćemo biti, kako ćemo doći. Moj suprug i ja sada smo odlučili primiti tri osobe, a nas je doma šestero. Veselimo se zbog naše djece, neka vide kako je to lijepo i nadam se da će se i oni jednoga dana odlučiti otići na neki Susret mladih. Dočekat ćemo mlade s večerom, doručkom idućega jutra, prevest ćemo ih na mjesto na koje trebaju doći, ako za tim bude potrebe… Nadam se da će im to biti poticaj da i dalje sudjeluju na Susretima mladih i još jedan način upoznavanja svoje domovine. Majka sam četvero djece od kojih je najstarije 14 godina i smatram da bi i ona uskoro mogla sudjelovati na takvim susretima. Ohrabrite se. Mislim da će to biti obostrani blagoslov, i za vas i za mlade. Budite im primjer.

Ivana s obitelji

Primite ih, čak i ako nemate dovoljno mjesta.

Ivana: Suprug i ja smo se prije nekoliko godina preselili u našu obiteljsku kuću i sada možemo primiti dvoje mladih. Imam troje djece i mislim da će im to biti lijep primjer mladih koji su na putu u vjeri. Moja poruka onima koji još razmišljaju? Primite ih, čak i ako nemate dovoljno mjesta. Mladi mogu spavati i u vrećama za spavanje. Najvažnija je atmosfera koja vlada u obiteljima zato ne treba biti straha ni bojazni. Sve će se posložiti onako kako treba.

Mladima trebamo pružiti malo svog vremena, neki kutak, osmijeh i neka znaju da su primljeni s radošću. Oni su nama dar.

Tereza: I mi smo više puta bili hodočasnici i bili smo primljeni po obiteljima i kućama i to je jedno odlično iskustvo Božje

Tibor, Tereza i Eva

providnosti i ljubavi i to nas je potaklo da možemo i mi služiti s drugima. Bili smo u Italiji s troje, a kasnije i četvero male djece. Osjetili smo toplinu, gostoprimstvo, otvorenost. Tih trenutaka i danas se sjećamo, prekrasno iskustvo. Vjerujem da su danas mladi u velikoj izolaciji, zatvoreni su, previše uz mobitele i ovo im je prilika za nova iskustva, druženja, doživljaje i razgovor. To im treba. Podijelit ćemo dio svog života s drugima. Kada nam netko iznenada dolazi mislimo da moramo pripremiti posebna jela, posebnu posteljinu, posebno mjesto za boravak… To nas koči i onda vidimo samo svoja ograničenja, umjesto da budemo jednostavni i skromni. Mi smo puno primali goste i naše je iskustvo što jednostavnije, to bolje. Onda smo svi opušteni i lijepo nam je. Mladima trebamo pružiti malo svog vremena, neki kutak, osmijeh i neka znaju da su primljeni s radošću. Oni su nama dar. Jako me dira dio iz Evanđelja kad je Isus rekao Zakeju da će još danas doći u njegovu kuću. I Zakej mu nije rekao da pričeka, da se mora pripremiti, počistiti, ići u kupovinu, nego ga je bio spreman primiti odmah. I što se dogodilo? Njegov cijeli život se promijenio u samo tom jednom trenutku.

Kad se prima gosta u kuću, prima se samog Isusa Krista.

Tibor: Čuli smo na misi da možemo primiti nekoga u kući i nas to veseli. Već smo primali i svećenike i misionare i imamo s tim odlična iskustva. I sami smo bili primani u obiteljima. U Milanu smo bili na Susretu obitelji s papom Benediktom XVI., u Rimu kada se obilježavalo 50 godina Neokatekumenskog puta jer smo mi u toj formaciji. I u nekim drugim gradovima smo bili primani u obiteljima. Imamo četvero djece i jedno na nebu i kao roditelji razmišljamo da će i naša djeca jednom krenuti na ovakve susrete. Ne znamo koga ćemo primiti, ali veselimo se. Kad se prima gosta u kuću, prima se samog Isusa Krista. To je jedan blagoslov i za nas i za one koje ćemo primiti.

Eva: Kad primaš drugog, primaš i Isusa.

Prijavnica se može preuzeti ovdje i ispunjena predati župniku do prije spomenutog roka. Više informacija o prijavama i volontiranju doznajte na mrežnoj stranici Pastorala mladih.

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja