Biblija je, kao što svi znamo, prava knjižnica: 73 knjige, među kojima su povijesne pripovijesti, pjesme, molitve, pisma…Teško nam je orijentirati se, a neke knjige je prilično teško razumjeti. Stoga je najbolje započeti s pričama koje zaokupljaju djetetovu pažnju, poput priča o Abrahamu, Mojsiju i Davidu, prenosi Aleteia.

Ne pokušavajte tumačiti priče ili davati duga objašnjenja, jednostavno čitajte priče kako bi se djeca upoznala s pričama Božjeg naroda. Pročitajte samo po jednu epizodu. Bolje je dijete ostaviti gladnim za više nego ga prezasititi. Ne trebate slijediti strogi kronološki redoslijed, Biblija nije jednostavna povijesna knjiga. Ako vaše dijete želi slušati dio s kojim je već upoznato, umjesto da nastavite dalje, trebali biste poštivati ​​taj izbor. To je način na koji može upoznati Bibliju vlastitim tempom, ponovno čitajući iste odlomke.

Čitajte i razmišljajte o odlomcima iz Biblije prije nego što ih pročitate svojoj djeci

Ne zaboravite Evanđelja. Odaberite nekoliko epizoda iz Isusova života koje će vašem djetetu omogućiti da vidi kako je Isus bio čovjek poput nas u svemu, osim u grijehu. Pročitajte im i prispodobe. Mnoge su teške jer glavna ideja na prvi pogled nije jasna. Unatoč tome, priče poput izgubljene ovce, rasipnog sina i Dobrog pastira pomoći će vašem djetetu da osjeti Božju ljubav.

Ni čuda nije uvijek lako ispričati jer riskirate da dijete postane fascinirano samim čudom, a da ne razumije njegovo značenje. Čuda su znak da je Kraljevstvo Božje prisutno među nama: drugim riječima, spašava nas ljubav Božja, a ne spektakl ovog ili onog čudesnog lijeka. Bog nije mađioničar. Puno je više i puno bolji: on je otac, sav snažan u ljubavi. Također bismo trebali dopustiti djetetu “unutarnje slušanje”, što je najbolje učiniti izbjegavanjem bilo kakvih vlastitih komentara. Sjetite se da se Bog otkriva djeci prije mudraca i učenih. Dok slušaju Božju riječ djeca često otkrivaju blaga koja ranije nismo primijetili.

Ne čitamo Bibliju svojoj djeci da bi učili – želimo da otkriju Božju ljubav

Ako je ikako moguće, prije nego što svojoj djeci pročitate odlomak iz Svetog pisma, trebali biste ga pročitati sami u izvornom tekstu. A onda meditirajte o tome u molitvi. Jer Biblija je živa riječ. Što više živimo Božju riječ, to ćemo bolje znati čitati Bibliju na „živi“ način, to jest kao riječ živoga Boga među nama.

Nije toliko važno ako ne razumijemo sve,  ako ne znamo gotovo ništa o kontekstu u kojem je dana knjiga napisana ili o najnovijem znanstvenom tumačenju. Ono što je važno kad svojoj djeci čitamo ili pričamo priče iz Biblije jest da je to za nas živa riječ i da je primamo u živoj tradiciji cijele Crkve. Drugim riječima, trebali bismo biblijske priče razumjeti i protumačiti ne prema vlastitim dojmovima već u svjetlu onoga što nam Crkva govori.

Ne čitamo Bibliju svojoj djeci da bi oni “naučili stvari” – umjesto toga, želimo da otkriju ljubav kojom ih Bog voli. Cilj nije natjerati ih da otkriju Bibliju, već natjerati ih da otkriju Boga. Zbog toga ne možemo pravilno čitati Bibliju, a da je ne živimo kroz molitvu, sakramente i vrlo stvarnu ljubav prema Kristu i našoj braći.