Problematika palijativne skrbi u Hrvatskoj je postala aktualna, posebno posljednjih dana, nakon smrtnog slučaja mladog ortopeda. Neki liječnici svjedoče da teško umiranje u Hrvatskoj nažalost
nije rijetkost, bez obzira na to umire li se u kući ili u bolnici. Najčešći razlog tomu je manjak institucionalnog razumijevanja od strane cjelokupne zdravstvene politike kako prema pacijentima tako i prema zdravstvenim djelatnicima. “Naše društvo još nije spremno na promjene koje trebaju pacijenti potrebiti palijativne skrbi. Da je drugačije, onda bi bilo političke volje da se donose odluke kojima će se naći načina i financirati palijativne programe, pronaći dodatna kapacitete i osigurati zdravstvene djelatnike i sve druge koji su u obavezi pružiti potporu pacijentima.” – istaknuo je nekadašnji zamjenik ministra zdravstva dr. Ivan Bekavac

Naše društvo još nije spremno na promjene koje trebaju pacijenti potrebiti palijativne skrbi.

Glede osjetljivosti palijativne skrbi, Bekavac ističe da dvosjekli mač iznad glava zdravstvenih djelatnika predstavlja i činjenica da je Hrvatska uz Sloveniju jedina zemlja Europske unije koja
ima kazneno djelo nesavjesnoga liječenja: “zbog toga se povremeno provodi takozvana alibi medicina i tada se provode određene medicinske mjere kako bi se osigurala sigurnost zdravstvenih profesionalaca. U slučaju tužbe, temeljem kaznenoga djela nesavjesnoga liječenja, dužni su braniti se premda su postupali u najboljoj namjeri.” – naglasio je Bekavac.

Jednoga dana završit ćemo svoje zemaljsko putovanje te je sigurno da ne bismo željeli da netko postupa s nama nehumano i da nam kaže ‘tvoj život je bio bezvrijedan‘.

Manjak institucionalnoga razumijevanja za problem dostojanstvenoga umiranja, ne može biti razlog pasivnosti, istaknuo je docent HKS-a vlč. Odilon Singbo te naglasio da na palijativnu skrb treba gledati kao na princip naše humanosti, koju uvijek očekujemo od drugih prema nama “Jednoga dana završit ćemo svoje zemaljsko putovanje te je sigurno da ne bismo željeli da
netko postupa s nama nehumano i da nam kaže ‘tvoj život je bio bezvrijedan‘. Prema tome, društvo i Crkva sa svim svojim članovima imaju obavezu dati svoju notu tom koncertu ljudskosti.”

Odgovor na institucionalne poteškoće glede palijativne skrbi djelomično može riješiti veća angažiranost volontera, istaknula je stručna voditeljica za psihosocijalnu podršku u udruzi volontera u palijativnoj skrbi ‘La Verna’ Olivera Kapetanović. Naglasila je da volontiranje pruža široku mogućnost potpore, kako onima koji su u potrebi, tako i članovima obitelji: “Imamo suradnju sa nekim bolnicama, dok je osoba prepoznata kao palijativni bolesnik u bolnici. Ono što volonteri, uz praktičnu pomoć znače, jest gradnja odnosa i bliskosti, iako se otprije ne poznaju. To je, uostalom, svjedočanstvo ljudskosti, jer nekada taj volonter, dobro dođe i članovima obitelji s kojim mogu razgovarati.”

Više o temi saznajte u emisiji koju u cijelosti možete pogledati na YouTube kanalu Hrvatske katoličke mreže.