Mala Marija došla je na gdje su je radosno dočekali braća i sestre Duje, Ana, Matea, Bruna i Ivan. Ovo je bio najljepši rođendanski dar za tatu Željka koji je sa cijelom obitelji posebno radostan što je sakrament krštenja maloj Mariji udijelio nadbiskup Želimir Puljić koji je svoju današnju homiliju posvetio svetom Ivanu Pavlu II. Podsjetivši nas koliko je volio hrvatski narod i koliko je zaslužan za stvaranje nove Hrvatske države naglasivši kako je sv. Ivan Pavao bio vizionar budućnosti s osjećajem za sadašnjost.

Tako je započeo svoju homiliju: „Papa Ivan Pavao II. bio je pravi vizionar s razvijenim osjećajem za povijesna zbivanja. Nastupao je s velikim razumijevanjem za ljude i njihovu prošlosti, njihove teškoće i probleme. I nije ih ostavljao bez utjehe i nade, a crpio ih je u molitvi i pouzdanju u Božju pomoć. Zanimljiv je u tom vidu zapis jednog novinara koji je nakon prvih Wojtylinih nastupa zapisao: „Imamo Papu koji zna ophoditi s masama, koji je jasan, čvrst i hrabar. Imamo Papu komu se valja pokoravati“. Čvrsti i hrabri Karol Wojtyla odmah po preuzimanju službe „izišao je iz Vatikana i uputio se ulicama svijeta“. Jer, u nastupnoj propovijedi na današnji dan 1978. rekao je kako „želi svima doći i sve posjetiti“. Sjećamo se da je 2003. u 84. godini života došao u Hrvatsku, u sklopu svoga jubilarnoga stotoga putovanja i obišao Dubrovnik, Đakovo, Osijek, Rijeku i Zadar. Nije se umarao niti ičega bojao. Ostavlja je dojam hrabrog kapetana koji predvodi vojsku u borbi sa zlom, zasjedama i napastima ovoga svijeta. Do zadnjeg dana života bio je u pokretu i među ljudima i do kraja se istrošio obilazeći svijetom koji bježi od Boga kako bi obranio ljudska i božanska prava.

Ostavljao je dojam poniznog i skromnog pastira koji voli tišinu i samoću. Ali, zapamtili smo ga kao voditelja velikih masovnih okupljanja gdje je u životnom ringu pokazao umjetničke manire oca i svetog svećenika. Zato je postao dragi i sveti otac, brat, prijatelj, skrbnik i odvjetnik, posebice ugroženih, napuštenih i ostavljenih. No, on je bio mudri otac koji savjetuje, opominje, prijeti, ukorava i potiče. Ljutio se, naime, što je „grijeh je stekao pravo građanstva“, a otpisivanje Boga ušlo u „program ljudskog umovanja“. Stoga je bio vrlo kritičan i nepopustljiv prema svim vrstama lažnih ideologija i zavođenja ljudi. Stoga je neumorno propovijedao o Bogu koji ne prolazi, dok obličje ovog svijeta prolazi i nestaje.“

Nastavio je da je sveti papa to činio u različitim skupinama i susretima u tri kruga.

„U prvom krugu bile su obitelji, mladi i bolesnici. Obiteljima je poručivao neka „postanu ono što jesu po Božjoj zamisli“: intimna zajednica osoba, u službi i obrani života, te mala Crkva u kojoj se raste u krijeposti i svetosti.“

„U drugom krugu bili su oni koji oblikuju javno mnijenje: Državnici, znanstvenici, političari, djelatnici kulture i obavijesnih sredstava… neumorno je ponavljao da će se pravi napredak dogoditi kad se poveže tehnika s etikom, a vjera udruži sa znanošću.“

„U trećem krugu bili su biskupi, svećenici i Bogu posvećene osobe kojima godišnje pisao puta… U svim krugovima ostavljao je dojam „Božjeg generala“ koji predvodi vojsku u borbi sa zlom, zasjedama i napastima ovoga svijeta.“

Nadbiskup je, nadalje kazao: „Hrvatski narod ne bi smio zaboraviti njegovu očinsku brigu koju je pokazao kad nam je bilo najteže, u vrijeme Domovinskog rata.“

„Pet puta se službeno susreo s Hrvatima: tri puta u Hrvatskoj i dva puta u BiH. Dok zahvaljujemo svetom Ivanu Pavlu II. ne samo za misijsku vatru koju je zapalio, već i za osobitu ljubav i brigu koju je prema nama očitovao u teškim danima Domovinskoga rata, od srca mu velimo: Hrvatska ti kliče, hvala! Radosna je bila zemlja Hrvatska što su njegove noge stupale u nekoliko navrata ozemljem Lijepe Naše, a njegove svete ruke blagoslivljale ne samo ljude i obitelji, nego i mučeničkom krvlju natopljeno tlo Domovine naše. Danas u duši njegove susrete: 1994. u Zagrebu, 1997. u Sarajevu, 1998. u Mariji Bistrici, Splitu i Solinu gdje su naši vjerski i narodni korijeni; 2003. u Dubrovniku, Osijeku, Đakovu, Rijeci, Zadru i Banja Luci.“

Na kraju je nadbiskup izdvojio neke papine izjave među kojima i ovu sa zadarskog Foruma prilikom papinog jubilarnog 100-tog posjeta Hrvatskoj: „Neka Bog nastavi blagoslivljati i štititi Hrvatsku! Ona će uvijek imati povlašteno mjesto u mojoj ljubavi i u mojoj molitvi“.

Kao zahvalu papi nadbiskup je na kraju homilije izrecitirao stihove:

Hrvatska ti kliče: ‘Hvala’, pjesma k nebu nosi glas,

Kad te je u suzi zvala, čuvao si nju i nas.

Srca su nam katedrala, tvoja Crkva puk je tvoj.

Hrvatska ti kliče „Hvala“. Novu snagu podaj njoj“. 

Sveti Ivane Pavle, moli za nas. Amen!

Na kraju mise nadbiskup je blagoslovio obitelj Kuvačić i predao im prigodni dar, a župnik don Emanuel je zahvalio monsinjoru Puljiću što je svoju zadnju nedjelju prije primopredaje službe novome nadbiskupu Zdenku proveo upravo u našoj župi.

Don Emanuel je također zahvalio župljanima što rado sudjeluju u ovoj misijskoj nedjelji, ali i kroz godinu, pomažući materijalno i molitveno naše misionare, a na poseban način don Jakoslava Banića u Ugandi i fra Ivicu Vrbića u Boliviji.