Djeca stvaraju odnose s osobama koje vole čak i prije samoga rođenja, a u odnos s Bogom ulaze u samom trenutku začeća. Kada bismo molitvu sveli na pitanje znanja, onda bismo mogli reći da je pravo vrijeme za samostalnu molitvu djeteta trenutak kada dijete naučiti govoriti ili kada započne s upoznavanjem vjere, prenosi portal Aleteia.

Molitva je ulazak u odnos s Bogom, a to podrazumijeva govorenje, ali i slušanje. Moliti je zapravo jednostavno… ona je poput razgovora s prijateljem i to s Prijateljem koji je uvijek tu za tebe, koji te sluša s punom pozornošću i beskonačnom ljubavlju. Istovremeno, molitva je i zahtjevna jer nam ne omogućava da Boga vidimo očima ili čujemo ušima. Ipak, On je prisutan. U svakoj molitvi mi djelujemo – kroz našu tišinu, riječi, geste, rastresenost i zanos – i Bog djeluje. Upravo je to ono što je najbitnije – Božje djelovanje.

Kako moliti sa svojim djetetom od rođenja?

Zasigurno nećete čekati da vaše dijete naučiti govoriti kako biste mu rekli da ga volite. Isto tako neće niti Bog! Stoga možete moliti s djetetom od samoga rođenja. Kada molite sa svojim djetetom ili u njegovoj prisutnosti, Bog uistinu djeluje: On svraća svoj pogled na vaše dijete, ljubi ga i komunicira sebe njemu.

Problem je u tome što smo mi često skloni zamišljati molitvu kao nešto apstraktno ili kao svojevrsnu jednosmjernu ulicu u kojoj je jedino važno ono što mi činimo. Mnogi se roditelji pitaju: “S obzirom na to da dijete ne može vidjeti Boga, kako onda ono može postati svjesno njegove prisutnosti?”. Odgovor je jednostavan: gledajući i slušajući vas kako molite, djeca postaju svjedoci vaše molitve i otkrivaju kako je potpuno prirodno da je Netko prisutan – onaj kome se molite i koji sluša u tišini.

Naše riječi i geste su važne: one nam pomažu da budemo u Božjoj prisutnosti!

To je donekle slično kao i kada razgovarate na mobitel ispred njih: čak i prije nego što se nauče koristiti mobitelom, oni razumiju da se netko nalazi s druge strane linije i da ne govorite u prazno. To je djetetov prvi susret s molitvom i on se događa puno prije nego što dijete nauči govoriti ili prekrižiti se.

Foto: Unsplash

Ne postoji “ispravan” način molitve s djecom

Naše riječi i geste su važne: one nam pomažu da budemo u Božjoj prisutnosti. Zato se molitva uči kroz riječi i geste. Učenje jezika molitve slično je učenju materinjeg jezika: učimo ga postepeno kroz učenje i ponavljanje, u početku pomalo nespretno i bez razumijevanja, ali poslije na sigurniji i razumljiviji način. Ako dijete svaku večer čuje svoje roditelje kako mole “Oče naš” ili “Zdravo Marijo”, ono neće morati učiti ove molitve – tijekom vremena te će se molitve urezati u njezino ili njegovo srce.

Nikada nemojte zaboraviti: vrijednost molitve ne može se mjeriti na izvanjski način. Neka izrazito poslušna djeca lako će ostvariti ono tražite od njih za vrijeme molitve. Druga će se djeca dosađivati, neće moći sjediti mirno ili će se cijelo vrijeme smijuljiti. To ne znači da će ta djeca biti manje pobožna. Nemojte se zadovoljiti malim koracima, ali isto se tako nemojte previše opterećivati time. Vaš cilj nije zarobiti dijete unutar nekoga okvira, već mu pomoći da uđe u Božju prisutnost. To ih na puno bolji način učimo pružajući im primjer postojane i duboke molitve, a ne govoreći im o tome.

Na stazama molitve najčešće su upravo djeca ta koja nam pokazuju put!

Ne postoji ispravan način na koji biste trebali moliti s djetetom: postoji onoliko načina molitve koliko ima djece. Ne radi se o kopiranju ponašanja drugih, već o pronalaženju načina molitve, i to sa svakim djetetom zasebno, koji djetetu najviše pomaže da raste u Božjoj ljubavi. Čak i ako dobijete određene savjete kako moliti s djetetom, vi ste ipak u najboljem položaju da odlučite što je najbolje za vaše dijete i to će se s vremenom razvijati.

Ponekad možete odlučiti zamijeniti obiteljsku molitvu s individualnom molitvom sa svakim djetetom zasebno prije nego što djeca odu na spavanje. Ili pak možete na nekom vrijeme odlučiti ne nametati bilo kakvu molitvu svome djetetu te se samo pomoliti u djetetovoj prisutnosti. Ili ste možda već neočekivano uspjeli produžiti vrijeme tihe molitve. Kako god bilo, otkrit ćete da su na stazama molitve najčešće upravo djeca ta koja nam pokazuju put.