"Nemojte nas žaliti jer drugačije ne znači manje, nesposobnije, lošije ili manje vrijedno. Dapače! Mauro, hvala ti što - jesi. Stvoren u ljubavi i iz ljubavi, ti si čista LJUBAV." Donosimo prekrasno svjedočanstvo majke djeteta s autizmom povodom Svjetskog dana svjesnosti o autizmu.
Svjetski je dan svjesnosti o autizmu. Tim povodom, na svojem Facebook profilu Daniela Dunton Amon iznijela je zanimljivo i snažno svjedočanstvo života uz dijete s autizmom. Koliko je bogatstva u njihove živote unio Mauro, te kako su uz njega oplemenjeni pročitajte u nastavku.
“2.4. SVJETSKI DAN SVJESNOSTI O AUTIZMU
Kad rodiš živo i zdravo dijete, očekuješ nekakav kronološki put, utaban u sigurnosti, izvjesnosti i uspješnosti kakva je od svijeta, ionako, strogo zacrtana.
Idemo, hvala Bogu, u Ameriku!
Počeli smo parkirati kofere. Uzbuđeni. Sretni. Grlimo se. Srca nam užurbano lupaju. Natrpali stvari, obukli najljepšu odjeću za put, jurimo u zračnu luku.
Odrađujemo check-in. Ljubazno osoblje znakovito nas gleda. “Amerika, divno… Slijećete u New York, nema boljeg u životu.”
“Da, da, znamo, jako smo zahvalni.”
Sjedamo u avion. Udobno je, ugodno i obećavajuće. Uživamo u letu. Prolaze sati i sati. Osoblje nas priprema za slijetanje. Grcajući od sreće, raspravljamo kuda ćemo najprije krenuti i što vidjeti…
Izlazimo iz aviona.
Iz uzbuđenja, prene nas Glas.
“Upravo ste stigli u Afriku!”
“Ha?! Afrika? Kakva Afrika?”
“U Africi ste. Ima i jedan mali “hint” – karta koju ste dobili, jednosmjerna je! Zauvijek ostajete u Africi. “
(…)
“Jesi li ti stisnuo krivu tipku?”
“Jesi li ti stisla krivu tipku?”
“Kako se to nama moglo dogoditi?”
“Tko je kriv za kupnju karte za Afriku?”
(…)
Izlazimo vani, na tu zemlju boje crne kave, tla ispucalog od suše.
“Nemamo odjeću prikladnu za ovaj prostor”, panično zaključimo.
“Skinite sve sa sebe, odjeća koju nosite više vam neće trebati. Naučit ćete načiniti novu, koja će vam biti ugodna.”
Hodamo goli, uplašeni, neuskusni. Pokušavamo se zakriliti od pogleda, ali onda shvatimo da nas u toj zemlji nitko ne gleda, čak ni neobično.
“Ovo će biti vaša zemlja. Putem ćete susretati mnoge ljude. Oni će biti vaše pleme. Dopustite da vam pomognu. Pitajte ih u svakoj vašoj potrebi. Jednom kad postanete dovoljno hrabri, prilagođeni i jaki, primjećivat ćete i nove došljake. Ugostite ih. Ne zaboravite svoje početke. “
Hodamo dalje, sve dalje i dalje… Gladni smo. Nema hrane niti trgovine gdje ju možemo kupiti. Naučimo loviti. Više nismo gladni.
Nema odjeće. Naučimo ju načiniti.
Nema kreveta. Napravimo krevet i kuću, iz same prirode, u samoj prirodi.
Nema zla. Uživamo u najčišćoj ljepoti Istine.
Nema milosti. Vidamo krvave rane jedni drugima. Obitelj preživi svaku sušu, svaki napad afričkih divljih životinja, svako razdoblje gladi, zato što uvijek ostaje skupa i sluša Glas.
Nema potrebe za materijalnim. Ne treba nam ništa osim Ljubavi.
Nema sputanosti. Ne trebamo govoriti djetetu da bude ono što nije i za što ga Bog nije stvorio. Ne služimo svijetu i ne trebamo ništa od svijeta.
Vidimo Njega u svom djetetu, koje nosi tešku dijagnozu toliko hrabro da nas svaki dan posrami i vrati na iskonsko.
Mauro nikad ne odustaje. Nećemo ni mi.
Mauro, tvoja ti mama daje obećanje da ćeš imati normalan život, kao svako drugo dijete.
Ljubavi moja, neizmjerno sam ponosna na tebe od prvog dana u mojoj utrobi do danas.
Ti nas činiš boljim ljudima i pokazuješ nam Boga.
Za tebe, imam hrabrost stati pred bilo koga i tražiti bolji svijet. Ako neću moći hodati, onda ću na koljenima. Ako ne mogu niti tako, i dalje mogu puzati. Ići ću i puzajući, nije bitno, ali neću stati. Kunem ti se, ljubavi moja, bit ćeš sretan, ispunjen i zaštićen čitavog života.
Tražit ću tvoja prava i nalaziti načine da se ista ostvaruju dok god živim.
Imaš najboljeg tatu Antonia na svijetu. Tatu koji bi za tebe dao svoj život i koji te nosi na one načine na koje ja ne mogu. On je gradivni stup čitave naše obitelji. Bez njega, ne bih te mogla podizati i to, javno, kažem čitavom svijetu.
Imaš predivnog 14 mjeseci starijeg brata Ericka koji te voli takvog kakav jesi. On zna da ima brata s autizmom.
Znaš, on je taj s kojim ćeš za desetak godina ići u grad na kavu i koji će svojoj ekipi, svojoj budućoj djevojci/suprugi i svima ponosno reći, “Ovo je moj brat Mauro!” On je taj koji će, ako to nećeš moći sam, naručiti za tebe tu kavu, točno onakvu kakvu ćeš voljeti, koji će ti pomoći da ju popiješ i koji će te zagrliti pred svima, da vide kako Ljubav izgleda.
Imaš četiri godine mlađu sestru Gloriu, koja te obožava i gleda te s potpunim divljenjem. Potpuno sam sigurna da ćeš joj zauvijek biti toliko važan brat.
Mi smo shvatili da se i u Africi rađaju djeca, dapače, željenija od mnoge “američke”.
Mauro, imaš sve. Najvažnije, imaš dušu čišću od najčišćeg dijamanta. Naučio si nas pravom životu u Istini.
Obožavamo Afriku. Nekad, nadlijeću tuđi avioni. Avioni koji idu u Ameriku. Podignemo glavu i poželimo im sreću. Neka budu sretni kao što smo i mi. Bez tuge, bez zavisti, bez težine jer smo potpuno prihvatili svoju Afriku. Ima u njoj svakolikih čudesa, vjerujte. Vrlo brzo, dobili smo milost prihvaćanja te iz nje izvukli sve što nam treba za život u punini.
Svjesni smo da će dio populacije uvijek misliti da si ti “jadan” i naš život “ne dao Bog nikome”, ali ne zamjeramo jer se takvi zaključci donose iz osobnih projekcija, rana i slabosti, kao i iz neznanja i straha pred nepoznatim.
Nemojte nas žaliti jer drugačije ne znači manje, nesposobnije, lošije ili manje vrijedno. Dapače! Uz znatne funkcionalne teškoće na poljima komunikacije, socijalne i senzorne integracije, govorno jezičnog razvoja, uz drugačiji mehanizam percepcije, spoznaje, učenja i izražavanja psihoemotivnog plana, osobe s autizmom i dalje su ljudi sa svojim karakterom, sklonostima, sposobnostima, svojim duhom.
Mogu puno, ako im se prilagodi način učenja i poštuje njihovo ljudsko i svako drugo dostojanstvo.
Koliko nam je nekad teško, znamo samo mi.
Isto tako, znamo koliko vrijedi naš Mauro, te u potpunom prihvaćanju njegova autizma nikad nećemo odustati od toga da on bude ostvarena osoba, samostalna oko svih osnovnih životnih funkcija, koja će imati i svoje hobije, interese i profesionalno usmjerenje.
Zahvalni za svaki novi dan, idemo dalje jer obožavamo život, vjerujemo u život i želimo život…
Zahvalni smo svakome tko nam pomaže na putu. Svaka Maurova terapeutkinja nikada neće izići iz naših srca.
Mauro, hvala ti što – jesi. Stvoren u ljubavi i iz ljubavi, ti si čista LJUBAV.
Ni dlaka s glave neće ti pasti. To ti ja kažem.
Tvoja mama Daniela
P. S. Nitko nije “kriv” niti je “karta” pogrešna. Gospodin zna.