Na treću nedjelju Došašća, 17. prosinca dugoselsku župu Sv. Martina biskupa pohodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško i tom prigodom krstio šesto dijete obitelji Belic.
Misno slavlje u Župi sv. Martina biskupa na treću nedjelju Došašća predslavio je pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško u koncelebraciji sa domaćim župnikom preč. Ivanom Valentićem i prof. sr. sc. fra Antom Crnčevićem.
U svojoj propovijedi mons. Šaško naglasio je da nam je darovan „dar života, nevjerojatan, čudesan i lijep, jer je Božji. To je danas istaknuo pred nama i u nama kao dar. Otajstvo života, darovanosti i radosti. To nam iznova svjedoči obitelj Belic i današnja krštenica. U ovome vremenu Došašća već je sam dolazak na svijet tako snažan znak. On ima proročku zadaću jer nas upozorava na sve što je bitno i na naš odnos prema bitnome, kako u osobnom životu tako i u životu naroda. Ne možemo biti radosni bez poniznosti prema otajstvu života. Ne možemo očekivati zadovoljstvo bez zahvalnosti prema bližnjima. Ne možemo biti ispunjeni smislom bez darivanja i nesebičnosti“.
U nastavku je primijetio da je naš odgovor u Došašću koji vodi prema radosti ivanovski, suprotan nametanju i sebičnosti. „To je odgovor koji ne bježi od svojih zadaća i istodobno govori: Ja nisam upućujući na Boga i djelovanje Njegove milosti. Kao što sam spomenuo, prije četiri godine krstili smo Noemi čije ime znači radost, blagost, oduševljenje. Danas krstimo djevojčicu za koju su roditelji izabrali ime Mirjam. To je jedna od inačica imena Marija. Sjetimo se da je nakon prelaska izabranog naroda preko Crvenoga mora Aronova sestra proročica Mirjam uzela bubanj u ruku, a sve su joj se žene pridružile plešući, dok je Mirjam tada zapjevala pjesmu: Zapjevajte Gospodinu jer se slavom proslavi. Prijelazak preko Crvenoga mora za izabrani narod je bio prijelaz, Vazam, Pasha u slobodu. To je za nas slika onoga što je učinio Krist kada je prešao iz smrti u život, kada je ostvario vječni Vazam u svojoj žrtvi za nas. To je središte i krsnoga slavlja. Mi iz svojih ograničenosti prelazimo u život s Bogom i u ljepotu bezgraničnoga bez obzira koliko nas pritiskala ograničenost naše tjelesnosti i smrtnosti“, naglasio je biskup Šaško.
Na kraju svoje homilije propovjednik je poručio da ništa „ljepše ne možemo darovati djeci nego ih povjeriti Bogu, da ih On pritjelovi svojoj ljubavi koja se očitovala u Isusu Kristu. Ime Mirjam lijepo je upravo u ovim danima kada dublje razmatramo otajstvo Božjega utjelovljenja. On se utjelovio da bismo bili Njemu pritjelovljeni i s Njime živjeli vječno. Iz hebrejskoga se imena Mirjam može vezati uz uzvišenost. Ime bi moglo značiti uzvišena ili od Boga darovana. Zato ovu djevojčicu povjeravamo Bogu koji je darovao da je čuva u svojoj ljubavi, u ljubavi obitelji i našoj kršćanskoj zajednici. Vama hvala, obitelji Belic, što ste danas jasan glas Božjega otajstva. Znamo koliko puta i na koliko načina se treba očitovati poniznost u obitelji. Ta ljepota koja izgrađuje nas, odnose među supružnicima, djeci i roditeljima, u društvu i u državi. To neće učiniti nikakav glas: Ja jesam, bez mene se ne može. Molimo Gospodina da nam i ovo rođenje i krštenje u ovoj župnoj zajednici ostane proročkim znakom za našu nadbiskupiju, za hrvatsku domovinu koja može rasti samo ako živimo nesebičnost i radujemo se Božjoj blizini“, zaključio je biskup Ivan Šaško.