Prema riječima Tonija Marušića, druženje s Romima, započeo je već u ranoj mladosti. “Prije fakulteta imao sam kontakte s Romima te me je od rane mladosti zanimao taj misterij jezika, ono što oni govore, kako komuniciraju. Od nas nitko nije znao što pričaju i tako sam ja malo po malo odvažio se posjetiti romsko naselje i tu je počelo nešto što me je na fakultetu još više obuzelo. U smislu da naučim jezik da se mogu približiti njima”, rekao je.

Ono što ga je najviše zainteresiralo jest to da osvijesti i djecu i roditelje o važnosti obrazovanja. Dodao je da je to zaista jako teško. “Pokušavam osvijestiti kod Roma i kod njihovih roditelja, nešto što je doista teško, a to je da je onaj životni moto da bolje obrazovanje osigurava bolju budućnost i život. Toga nažalost kod Roma nema i to stravično izostaje jer oni hrle u rani brak. Veliki broj bračnih zajednica se zasniva u petnaestoj godini i tu staje obrazovanje. No postoje određeni pomaci u zadnji desetak godina. Oni upisuju srednju školu, ali ne završavaju onako kako bismo mi priželjkivali. Oni koji završe mali dio se zapošljava u tim zanimanjima i to je donekle poražavajuće”, naglasio je.

Kako je naglasio Marušić da oni osjete dušu i srce, osjete nekoga koji želi upoznati, koji je otvorenog srca i pristupa im drugačije. “I to mi je otvorilo vrata da dolazim u naselje, neometano. Imali smo romsku kazališnu skupinu, imali smo poprilično uspjeha na LiDraNu, a poslije ozbiljnijih kazališnih predstava sve poradi afirmacije romske kulture, jezika i identiteta. Stvorio sam jednu mrežu učitelja jezika, mojih učenika i bivših učenika, koji su podučavali mene, a ja njih i tako sam ja uspio ući u zajednicu. Oni me doživljavaju kao svog”, istaknuo je profesor povijesti.

Toni Marušić kazao je da je radeći s Romima uvidio jedno veliko neznanje o njima samima. “Nije im jasno ni u smislu samog identiteta tko su oni doista i odakle su njihovi predci. Sve je jedna velika nepoznanica. I nadam se da će od iduće godine na odobrenje Ministarstva zaživjeti izborni predmet jezik i kultura Roma”, naglasio je.  Nadalje, objasnio je da je bitno da oni uče bajaški jezik koji im je materinji, da obogaćuju svoj jezik i da pišu na svojem jeziku.

Govoreći o reakcijama učenika na želju da im prenese znanje kazao je da su oni malo življi učenici i da su nemirniji po pitanju discipline. “Trudim se uvijek osvježiti predavanje s nekom anegdotom na njihovom jeziku što im bude smješnije i značajnije”, rekao je.

Marušić je u emisiji istaknuo i nekoliko kulturnih povijesnosti Roma koje je uočio u nastavi, kazao je da je najistaknutiji svadbeni običaj  kojeg imaju. “Drži se klasična forma da roditelji odlučuju tko će koga izabrati. Oko posmrtnih običaja ima velikih razlika. Ciganski sud koji postoji i koji me se jako dojmio. Okupljaju se mudre glave iz različitih naselja i on se saziva kad se dogodi neki prijepor”, dodao je.

“Mijenjaju se generacije i to je za mene jedna sretna okolnost. Oni vide i kakav je život izvan naselja. I pomalo se svijest mijenja. Čekamo nove generacije mladih ljudi koji će aplicirati na natječaje i općenito definiraju pravo stanje stvari”, zaključio je.