Na pitanje koliko je njena primarna struka vezana uz izgradnju samopouzdanja, Peranić ističe da socijalni pedagozi pomažu ljudima od prevencije do post tretmana. “Prevencija je jako važna, jer osoba koja vjeruje u sebe i koja je zadovoljna sobom nema potrebe za riskantnim ili neadekvatnim ponašanjem.” Dodala je da ju je rad s ljudima oduvijek zanimao, još od kraja srednje škole, zbog čega se dodatno educirala i spontano je došlo do ovoga. “Klik se dogodio kad sam shvatila da želim pomoći drugima jer sve naučeno – i primijenjeno – pomaže i meni samoj!”

Borna Marinić i Sara Peranić

S obzirom na edukaciju za psihoterapiju koju polazi, sugovornica HKR-a je naglasila da se može upisati tek nakon diplome nekog humanističkog fakulteta te pojasnila: “Psihoterapija je proces u kojem klijent, uz pomoć terapeuta, stječe različite uvide i iskustva s pomoću kojih mijenja određene načine funkcioniranja i mijenja životna područja.”

Veliko područje rada psihijatara, psihoterapeuta i psihologa

Objašnjavajući razliku između psihijatra, psihoterapeuta i psihologa, naglasila je da psihijatri najprije završavaju medicinu, a potom upisuju specijalizaciju iz psihijatrije. “Oni jedini liječe mentalne bolesti i jedini smiju propisivati lijekove. Savjetovanja za različite poteškoće provode pak psiholozi ili psihoterapeuti.” Dodala je da se s klijentima stvara odnos velikoga povjerenja, a psihoterapeut je poziv i zvanje, a ne uredski posao od 9 do 17 sati.

Sara Peranić / Foto: www.slusa-lica.com

Na pitanje može li se pomagati drugima ako sam nemaš samopouzdanja, Sara Peranić je odgovorila da to nije slučaj, jer ako iza teorije ne stoji iskustvo, svatko će to osjetiti i napustiti vas. Što se tiče napretka u osobnom razvoju, potvrdila je da s primjećivanjem koristi od primjene naučenog, nitko ne želi odustati. Primjerice, frustracija nečim i dalje će se pojavljivati, ali će trajati sve kraće i kraće.

Spomenuvši da na blogu i osobno u najvećem postotku radi sa ženama, istaknula je da to nije namjerno ili isključivo, ali da ju je na blogu pratilo 96% žena, kojima je tema zanimljivija, a i s njom se žene mogu lakše poistovjetiti. Peranić je posvjedočila da je sigurnost i samopoštovanje dugo gradila na krivim temeljima, baveći se vlastitim izgledom i prikupljenim lajkovima… “Ali uopće se ne radi o tome, nego o tome koliko misliš dobro o sebi, pa mogu implementirati i to iskustvo.”

Samopouzdanje i samopoštovanje

Tumačeći razliku između samopouzdanja i samopoštovanja, dodala je da samopouzdana osoba vjeruje u sebe, da je sposobna ostvariti neke ciljeve i ne boji se riskirati. “Ljudi često miješaju samopouzdanje sa samopoštovanjem. Ukratko, recimo da je samopouzdanje vjera u vlastitu sposobnost, dok je samopoštovanje vjera u vlastitu vrijednost. Ljude često buni to što čekaju da osjete samopouzdanje da bi krenuli u neku akciju, odnosno ostvarivanje svojih ciljeva. To je zapravo pogrešno jer samopouzdanje dolazi kao posljedica akcije.”

Što se pak tiče odnosa samopouzdanja i bahatosti, tj. oholosti, također je upozorila da se ta dva pojma često miješaju. ‘Međutim, ako sam samopouzdan, onda ne moram drugima to pokazivati. Može se biti i ponizan i samopouzdan, jer samopouzdanje ne znači da sam bolji od drugih’, poručuje Peranić.

Blog Slušalica je platforma na kojoj pomaže, ženama ponajviše. Kako je rekla, Slušalica je za sve ljude koji žele raditi na sebi. Pritom nisu nužno u nekim problemima, možda ih samo vodi želja za dodatnom izgradnjom. “Jednom kad žena uđe u program, svi audio i video materijali su joj trajno dostupni. Program traje otprilike 6 mjeseci i podrazumijeva individualne susrete i ZOOM grupne terapije. Najveća vrijednost programa je zajednica u kojoj se vidi da je moguće napredovati i pokretanje privatnih projekata. Ne vjerujem u brza rješenja, s obzirom da za promjenu stavova i mišljenja o sebi treba dosta vremena”, zaključila je Sara Peranić.

Sve informacije dostupne su na internetskoj stranici www.slusa-lica.com i društvenim mrežama.

Novi valovi dobrote