Za Mirka Hrkača gubitak vida bio je novi početak života. Mirko Hrkač kazao je da kada je ostao bez vida bilo mu je jako teško i osjećao se kao da ostaje sam. “U trenutku vida samo mi je vjera pomagala. Molitva mi je puno pomagala, a posebno molitva Gospine krunice. Snagu sam uvijek crpio, ali i dan danas iz prizora Gospe pod križem. I dan danas kada imam poteškoće sjetim se tog prizora i znam često reći da su apostoli imali naznake tko je Isus, ali Gospa je znala tko je On, da je on Bog, Sin Božji. I gledajući tu bol znala je da ne može ništa učiniti da ju ublaži, gledajući sve to meni je dalo snagu da nastavim tu borbu uz svakodnevnu molitvu krunice. Iz toga su došli poticaji za ovo što danas radim”, rekao je.

Snagu sam uvijek crpio, ali i dan danas iz prizora Gospe pod križem.

Nakon te situacije Mirko je kazao da je za njega od tad svaki korak bio korak u nepoznato. Posebno je istaknuo da je njegov temeljni stav života vjera. “Ne znam kud bi išao i što drugo tražiti osim vjere jer sve drugo mi se čini potpuno isprazno. Kroz Zakladu pokušavam potaknuti mlade s invaliditetom da završe fakultet jer samo tako u današnje vrijeme mogu biti ravnopravni sudionici po pitanju posla, rada i ostvarenja svojih prihoda. Puno je ljepše i lakše kada čovjek sam sebi može nešto privrijediti, nego kad očekujete da dobijete od nekoga nešto”, istaknuo je.

Puno je ljepše i lakše kada čovjek sam sebi može nešto privrijediti, nego kad očekujete da dobijete od nekoga nešto.

Borna Marinić i Mirko Hrkač

A kao prekretnicu u životu smatra svoj posjet Međugorju. Prisjećajući se tog posjeta rekao je: “U Međugorje ne idete kad vi hoćete, nego kada osjetite jedan poticaj i poziv. Tako je bilo i kod mene. Cijelog života sam znao za Međugorje, ali do tada nikad nisam otišao. Otišao sam kada sam ostao bez vida i kada sam dobio taj jedan poticaj da odem tamo. Kada sam došao doživio sam ogromni poticaj što je poslije me i nagnalo da upišem fakultet, a nakon toga i poticaj za zvučnu Bibliju. A i sama zaklada ‘Čujem, vjerujem, vidim‘ je plod Međugorja.

Govoreći o Zakladi Mirko Hrkač rekao je: “Zaklada je nastavak projekta ‘Soba susreta‘ pod kojim je snimljena zvučna Biblija. Ta ideja zvučne Biblije došla mi je na temelju jedne Gospine poruke u kojoj nas poziva na svakodnevno čitanje Biblije u obitelji. Mislio sam da ću tu stati, ali interes i potreba slijepih za još duhovne literature bio je velik. Tu je došlo do osnivanja Zaklade i krenula je tada i još uvijek traje te se malo više razvija”.

Istaknuo je da je ime Zaklade jako znakovito. “Ljudima kojima tumačim to ime kažem im ovako znakovito uzmite za primjer malo dijete i prvi puta kada se dijete susreće s nekim predmetom, recimo s knjigom i onaj koji je uz njega kaže mu da je to knjiga i dijete povjeruje onome što je čulo. Na temelju onoga što ono čuje i vjeruje ono vidi knjigu. Tako je i za nas koji ne vidimo, ako ja čujem kada mi netko kaže nešto ja vjerujem na tu riječ i vidim da je tu nešto. Opet je temelj svega vjera”, naglasio je Mirko Hrkač.

Slijepe osobe jako puno čitaju.

A na pitanje kako i zašto slijepi čitaju te koliko im to znači u njihovim životima odgovorio je: “To je jedan od temeljnih načina pristupa informacijama. Svaki čovjek 95 posto informacija prima putem videa. Kada uzmete u obzir taj podatak možete vidjeti za koliko toga su slijepe osobe uskraćene, ako nemaju tu informaciju pristupnu u njima prilagođenom formatu. Slijepe osobe jako puno čitaju”.

Najveći problem u ostvarenju snimanja novih knjiga su nedostatak financijskih sredstava kazao je Mirko Hrkač. “Sve ono što radimo ljudi mogu vidjeti na našoj stranici Čujem, vjerujem, vidim. Isto tako ljudi nam se mogu javiti, ako imaju kakvo pitanje ili prijedlog. Otvoreni smo za suradnju i za sve ono što bi doprinijelo, ne samo nama, nego i društvu, ali i općenito osobama s invaliditetom”, zaključio je.