Borna Marinić i Leonardo Biloglav

Ratno stanje u Ukrajini uzdrmalo je, među ostalima i mnoge hrvatske branitelje koji su ratnu traumu proživjeli prije tridesetak godina u vrijeme Domovinskog rata. Umirovljeni pukovnik i veteran Tigrova Leonardo Biloglav imao je 25 godina kada je počeo Domovinski rat, a nepovoljnu situaciju prihvatio je, kako kaže vrlo dobro i s njim se dobro nosio.

Znali smo da ćemo dobiti Hrvatsku državu i brzo smo je dobili. Priznati smo već početkom 1992. godine.

“Tužan sam kada čujem riječi poput onih ‘za takvu Hrvatsku se mi nismo borili’ jer su to floskule koje samo dobro zvuče, pa se ljudi njima služe ne razmišljajući što su rekli. Mi se nismo borili za ovakvu ili onakvu političku Hrvatsku, nego da obranimo živote građane i gradove napadnute u agresiji. Znali smo da ćemo dobiti Hrvatsku državu i brzo smo je dobili. Priznati smo  već početkom 1992. godine”, kazao je Biloglav.

 Što je vjera značila hrvatskim braniteljima?

“Vjernicima je vjera u trenucima rata značila puno kao i u svakom drugom trenutku života bio rat ili ne. Svatko tko je imao težak trenutak u životu, zna da mu je vjera utočište u kojem traži pomoć vjerujući da će mu Bog pomoći, kao što je i meni mnogo puta pomogao”, ističe.

Mislim da me umiranje nije nešto posebno promijenilo, jer sam osjećao da ne stradavam uzalud.

Bilobrk je dva do tri puta umalo smrtno stradao u ratu, a jednom prilikom doživio je i kliničku smrt kada su ga oživljavali s elektrošokovima zbog krvarenja. “Mislim da me umiranje nije nešto posebno promijenilo, jer sam osjećao da ne stradavam uzalud. No, s druge strane ranjavanje te promijeni zbog praktičnih stvari u životu jer više ne možeš funkcionirati kao ranije. Danas drugačije gledam na osobe koje imaju određena ograničenja dana rođenjem, bolje ih razumijem nego prije”, naglasio je Biloglav.

Vojni poziv

Ističe kako postoje dvije vrste vojnike pri čemu su jedni oni koji odlučuju postati vojnici u miru, a drugi su oni koji se nađu u situaciju u kojoj su prisiljeni ratovati. “Nisam nikada razmišljao o vojnom pozivu i vjerujem da ne bih išao u vojsku da nije bilo rata. Kada je nastupio rat potpisao sam ugovor u kojem sam potpisao da ostajem u vojsci do oslobođenja Hrvatske, međutim ostao 22 godine u OS. Do 1999. godine bio sam u Prvoj gardijskoj brigadi, gdje su se s vremenom otvarala zanimljiva mjesta na kojima sam mogao participirati i tako sam mijenjao mjesta i pozicije do 2013. kada sam umirovljen”, kazao je. ”

U vojnom pozivu moraš osjetiti nešto kao i u duhovnom pozivu, da bi se prijavio u vojsku, i to nije posao. Puno je ograničenja, nije uobičajen poziv ili posao od osam sati. Siguran sam da sličan poziv osjećaju i medicinari koji se upuštaju u teške situacije poput liječenja tijekom pandemije korona virusa. Potrebno je biti čvrst i posložen u glavi da bi se na takav poziv čovjek odlučio”, kazao je.

Siguran sam da sličan poziv osjećaju i medicinari koji se upuštaju u teške situacije poput liječenja tijekom pandemije korona virusa.

“Uvjeren sam da se nije trebalo na ružan način riješiti ljudi koji su svoj život i zdravlje dali za domovinu, međutim ne smijemo to nikada miješati s domovinom i hrvatskom državom jer su to greške političkih vođa koje smo izabrali. Više bismo se trebali sami u sebi izboriti i pomiriti s takvom situacijom, nego se žaliti i boriti protiv politike i političkih odluka”, istaknuo je Biloglav.

Ima li stigme među hrvatskim braniteljima?

“Nisam pronašao mir ni dan danas nisam miran. Povremeno sanjam kako me zovu ponovno na posao, no trudim se baviti korisnim stvarima. Kupili smo dva maslinika blizu Tribunja, pa se trudim uzgajati masline, a osim toga imam obitelj s kojom sam zadovoljan”, kazao je Biloglav.

Ta stigma zapravo ne postoji. Nikada mi se nije dogodilo da mene ili druge branitelje netko stigmatizira na taj način. Mnogo puta sam doživio pozitivne osvrte, a negativne čitam jedino u novinama.

Naglasio je da su stigme među hrvatskim braniteljima stvorili novinari i mediji. “Ta stigma zapravo ne postoji. Nikada mi se nije dogodilo da mene ili druge branitelje netko stigmatizira na taj način. Mnogo puta sam doživio pozitivne osvrte, a negativne čitam jedino u novinama. Dok sam radio volio sam u odori odlaziti u sredstva javnog prijevoza i nikada nisam doživio negativni komentar ili podrugljivost. Ljudi vole vidjeti hrvatsku vojsku čiji temelj su branitelji. Molim sve novinare da ne spominju stigmu, jer stigme nema”, poručio je.

Želim da rat stane i pravda pobjedi, a gdje je pravda najbolje znaju zaraćene strane, odnosno države.

Rat u Ukrajini

Ističe kako rat između Rusije i Ukrajine u njemu ne budi tjeskobu, već osjeća laganu nelagodu zbog opasnosti u kojoj bi se mogla naći Hrvatska te se pita hoće li ukrajinsko-ruski rat dovesti Hrvatsku u nepovoljni ekonomski položaj. “Želim da rat stane i pravda pobjedi, a gdje je pravda najbolje znaju zaraćene strane, odnosno države”, zaključio je umirovljeni pukovnik Leonardo Biloglav.

Novi valovi dobrote