Naša današnja gošća magistrirala je klavir na Muzičkoj akademiji u razredu profesora Stjepana Radića, studirala orgulje na Institutu za crkvenu glazbu KBF-a, usavršavala se u Frankfurtu te Bruxellesu. Nastupala je i organizirala koncerte diljem Hrvatske i svijeta s istaknutim hrvatskim umjetnicima i ansamblima. Radi na Odsjeku za pjevanje zagrebačke Muzičke akademije. Suautorica je udžbenika za glazbenu kulturu u osnovnoj školi te brojnih tekstova o glazbi. Aktivna je u sveučilišnim tijelima te je članica glazbenih udruga. Bila je članica Druge Sinode Zagrebačke nadbiskupije. Udana je i majka četvero djece.

Branimir Gubić i Eva Kirchmayer-Bilić

Eva Kirchmayer-Bilić bavi se istraživanjem nepoznatih, zaboravljenih i zanemarenih hrvatskih glazbenika među kojima su i svećenici, redovnici, laici, a zbog ovog istraživanja upisala je doktorski studij na Hrvatskim studijima. O poticaju za ovo istraživanje progovorila je u nastavku. “Kao i svi poticaji u ljudskom životu, sve kreće od obitelji. Tako je i bilo i u mojem slučaju. Odrastala sam u glazbenom okruženju. Moja teta Josipa Polić je prvi naraštaj Instituta za crkvenu glazbu. Odmalena sam išla na koncerte pokojnog akademika, maestra Anđelka Klobučara, jednog od našeg ponajvećeg liturgijskog skladatelja i orguljaša. U glazbenoj školi koju sam pohađala shvatila sam da se ti sadržaji ne uče u školi. U časopisu za crkvenu glazbu Sveta Cecilija sam nailazila na mnogo imena i skladatelja, skladbi o kojima u svojem glazbenom obrazovanju pa sve do kraja Akademije nisam ništa učila. Malo pomalo se područje interesa produbljivalo i tijekom desetak godina sam skupljala sve što sam mogla naći o pojedinim skladateljima, a obzirom na to da radim na Muzičkoj akademiji sa svojim studentima nastojim na svojim koncertima izvoditi upravo tu glazbu”, rekla je profesorica Kirchmayer-Bilić.

Zašto su mnogi naši skladatelji pali u zaborav?

“To je jako dobro pitanje. Vjerojatno zbog toga što su nastavni planovi i programi u školama koji svaki autor mora poštivati kad piše udžbenik zahtijevali da se određeni pojmovi ističu ili ne ističu. Moje područje interesa je Slavko Modrijan do čijeg sam imena slučajno došla. On je od 1939.-1945. gotovo na mjesečnoj bazi objavljivao časopis za osnovne škole i gimnazije. Iz toga mogu zaključiti da je razina koju je on obuhvaćao bila daleko viša nego danas. To se tiče i djece, i dakako njihovih učitelja. Mnogo stručnije se to područje glazbe obrađivalo. Ono što je zanimljivo jest da su vrhunski hrvatski skladatelji toga vremena bili uključeni u skladanje skladbi za škole ili prilagođavanje tradicijskih i dječjih napjeva na umjetnički način. Ne mogu reći da mi to danas imamo”, naglasila je Kirchmayer Bilić, a u nastavku je spomenula konkretna imena “anonimnih” glazbenika. “Mirko Kolarić iz Čakovca bio je urednik na Radio stanici Zagreb i vodio je grkokatolički zbor ‘Ćirilo-Metodov kor’. Nestao je na Križnom putu 1945. Zatim, Bruno Čingrija iz Janjine na Pelješcu. Slučajno sam došla do njegove predivne Ave Marije za čije su se note na poslu doslovce moje kolege “otimale”. Fra Bruno Adamčik, jedan od pobijenih franjevaca iz Širokog Brijega. Anzelmo Canjuga, njegovih napjeva imamo mnogo koje se pjevaju u crkvi. Malo tko zna da je robijao u Staroj Gradiški. Otac Bernardin Sokol, koji je ubijen i bačen u more kod Badije, a koji je imao ogroman opus, to je bilo nevjerojatno koliko toga je on skladao. Otac Miroslav Gržan također iz Čakovca, Kamilo Kolb, fra Jordan Viculin. Vlč. Matija pl. Ivšić koji je bio župnik i dirigent u Selima kraj Siska. Od žena glazbenica tu su časne sestre Lujza Kozinović, sestra Tarzicija Fosić, a u novije vrijeme bila je pok. Imakulata Malinka koja je utemeljila ansambl Collegium pro musica sacra”, rekla je Kirchmayer-Bilić.

Najljepši su mi oni zajednički obiteljski nastupi.

Nakon glazbene stanke, profesorica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i pijanistica Eva Kirchmayer-Bilić rekla je zašto se počela baviti glazbom i što ju je na to potaknulo. ” Glazba je bila sastavni dio života moje obitelji. Moj suprug i ja smo od studija zajedno, a on svira u vojnom orkestru. Kornist je. Moja djeca su s nama išla na probe, na koncerte i u tome su odrastala te je bilo sasvim normalno da se nastupa i ide u glazbenu školu. Dvoje od četvero djece su profesionalni glazbenici. Franjo je čembalist i dirigent, a Josipa je diplomirala pjevanje”, podijelila je s nama Eva Kirchmayer-Bilić.

Glazba i pjevanje su sastavni dio naših života.

Eva Kirchmayer-Bilić vodi dječji zbor u župi u Stupnik-Lučko. “Župnik Dubravko Škrlin Hren u župi sv. Ivana Nepomuka me zamolio da preuzmem zbor nakon što je kolegica otišla na porodiljni. Nisam očekivala da ću moći to voditi kvalitetno zbog svojih angažmana, međutim prevagnulo je to što sam svog najmlađeg sina uključila u dječji zbor jer sam mislila da je to dobro i vrijedno. Zavoljela sam rad s djecom koja se zahvaljujući župniku sve više okupljaju. Nedjeljom pjevamo, a spremamo i božićni koncert i nastup”, rekla je Kirchmayer-Bilić.

“Jako je važno u školstvu odgojiti dobre učitelje koji će moći učenike učiti vezano uz glazbu da ih ona oplemenjuje bez obzira budu li se uopće bavili glazbom ili ne, bili oni publika ili sposobni nešto odsvirati. Možda budu glazbeni urednici koji će jednoga dana moći procijeniti kvalitetne skladatelje”, poručila je profesorica i pijanistica Eva Kirchmayer-Bilić.

Novi valovi dobrote