Zbunjuju me molitve na ulicama i trgovima. Ispočetka sam mislio da u tome nema ništa loše, a onda mi se učinilo logičnim što kažu: „Zašto se ne moli u crkvi?” Vjernik sam, bio sam u nedoumici i sam se pridružiti molitvi, ali se ipak osjećam sigurnije kad molim kod kuće. Činim li krivo?

Javna molitva nije rezultat naših novijih zbivanja, iako se možda nakon molitve na trgovima sada više o tome govori i unosi se nemir i među vjernicima. Slušatelj kaže da se osjeća sigurnije kad
moli kod kuće, no mi nismo pozvani na ovakav oblik sigurnosti ili udobnosti. Papa Franjo je često puta znao reći da su suvremeni kršćani poput kršćana s daljinskim upravljačem u ruci, dakle, da
prate vjerske događaje iz svojih fotelja, prate svetu misu iz udobnosti svojega doma, prate također različita predavanja, tribine preko svojih računala, iz svojih domova i sve više se zatvaraju nekim
događajima Crkve. No već apostol Pavao u Poslanici Timoteju kaže: „Hoću, dakle, da muškarci mole na svakome mjestu, podižući čiste ruke bez srdžbe i raspre.” I u Poslanici Korinćanima na početku također kaže da pozdravlja sve u Crkvi Božjoj koji su posvećeni u Kristu Isusu, pozvanicima, svetima, sa svima koji na bilo kojem mjestu prizivaju ime Isusa Krista. Isus će također reći u susretu sa Samarijankom da dolazi vrijeme kada će se istinski klanjaoci klanjati u duhu i u istini, ne više niti na mjestu gdje je bila ova Samarijanka, kod zdenca, ili na brdu, ili, pak, u jeruzalemskom hramu, nego gdje god se s pravom nakanom u duhu i istini mole mogu se moliti.

Potrebno je moliti na svakom mjestu u svako vrijeme kako bi se ispunila Božja volja, tako da ne treba biti u strahu izići na ulicu, na javni prostor u kojemu u konačnici imamo pravo…

Slušatelj kaže da se osjeća sigurnije doma. Blaženi Alojzije kaže: „Tješi me ona riječ da Bog ne trpi mira kod onih koje je predodredio za rat.” Dakle, Bog ne trpi prividni mir kojega mi stvaramo
osjećajem sigurnosti u vlastitom domu dok se molimo, nego smo predodređeni za duhovni boj da se svim sredstvima borimo protiv zla, a jedan od oblika je i molitva. Blažena Djevica Marija u Fatimi kaže: „Molite krunicu kako biste izmolili mir i doći će mir.” Potrebno je moliti na svakom mjestu u svako vrijeme kako bi se ispunila Božja volja, tako da ne treba biti u strahu izići na ulicu, na javni prostor u kojemu u konačnici imamo pravo, Crkva je dio društva i društvo svojim pozitivnim zakonima omogućuje i u javnom prostoru izricati svoja vjerska obilježja i svoje vjerske osjećaje, to je zajamčeno i pravom da smijemo to činiti i to treba iskoristiti. Mislim da se ne treba skrivati i biti u strahu, imati osjećaj podređenosti kao da smo građani drugog reda.

Nedavno je u nekim tiskovinama netko dao osvrt na molitelje koji mole svake prve subote na Trgu. Naveo je da su građani u bojazni od ovih koji mole, „klečavaca”, kao da ovi koji mole, „klečavci”,
kako navodi medij, nisu građani. Tko je sad građanin, onaj koji se moli ili koji se ne moli? Onaj koji čini prosvjed ili onaj tko moli? Tu se ne smijemo dati prestrašiti, no isto tako trebamo poslušati
apostola Pavla koji kaže da treba imati „čiste ruke” kada se u javnosti moli, dakle, da živimo tako da nas drugi prepoznaju kao Kristove, ne samo dok molimo, nego i kad živimo. Znači, ako molimo
za neke nakane i vrijednosti, i sami te vrijednosti trebamo živjeti, kako nas poučava Sveto pismo.

Možda je u nezgodnijim vremenima čak i potrebnije više svjedočiti.

Kad nas netko pogrđuje zbog nečega da ga mi svojim čistim i čestitim životom posramimo zbog onoga zbog čega nas pogrđuje. Evo, to znači moliti u javnome prostoru, da sami živimo ono što
molim. I mislim da se ne treba sramiti moliti i na javnome mjestu i svjedočiti svoju vjeru bilo to zgodno ili nezgodno, u svakom trenutku dati obrazloženje nade koja je u nama. Možda je u
nezgodnijim vremenima čak i potrebnije više svjedočiti.

Prije koji dan bila je marijanska procesija po ulicama našega grada kojom počinje jesenska kampanja molitve protiv pobačaja u našem hrvatskom narodu i u svijetu. Voditeljica ovoga projekta
pritom je rekla da je kroz ovo vrijeme, koliko molitelji mole pred bolnicama, spašeno, koliko oni imaju saznanja, 130 života. To su prekrasni plodovi zbog kojih trebamo biti ponosni što se izmolilo upravo javnim molitvama, a koliko je tek molitava bilo i u kućama i u crkvama, tako da mislim da ne treba zazirati od molitve u javnosti, samo treba paziti da se nikada ne smije dozvoliti da se takvi oblici vjerničkih okupljanja iskoriste u prljave i jeftine političke probitke pojedinaca.