Mladim ljudima koji idu prema kraju svog školovanja ili studija roditelji i nastavnici često govore da će im uskoro biti otvorena sva vrata. Prema dobronamjernim savjetima starijih, mogu slobodno izaći u svijet i potražiti svoje mjesto u društvu. No, kako točno pronaći to mjesto, roditelji i učitelji rijetko im otkrivaju. Budući da imaju obilje mogućnosti, mnogi mladi upravo odrasli ljudi, suočeni s novom životnom fazom, često zastanu na raskrižju. Što da radim sa svojim životom? Koja je profesija prava za mene? Gdje i kako želim živjeti? S obzirom na takva pitanja, mnogi se mladi odluče odvojiti malo vremena za sebe prije nego nastave s poboljšanjem svog životopisa. Zanimljivu benediktinsku priču donosi Fratellanza umana.

Tobias Mandel odlučio se ne izabrati mnoge na internetu ponuđene opcije – i umjesto toga odabrao je jedan neobičan put. Prošlog kolovoza, 24-godišnjak je prestao studirati teologiju u Tübingenu kako bi živio u poznatom benediktinskom samostanu Sant’Anselmo u Rimu. “Htio sam napraviti pauzu u studiju, otići na godinu dana u inozemstvo, iskušati se i upoznati život redovnika koji mi je slabo poznat”, rekao je Mandel za Katholisch.de o motivaciji za njegovu neobičnu odluku.

Projektom “Klosterzeit” (“Vrijeme provedeno u samostanu”) omogućen mu je privremeni “ulazak” u samostan. Program koji se nudi već dvije godine na neki način smanjuje jaz između redovitog  života jednog monaha i ponude poput “privremenog samostana”, koji su obično osmišljeni samo na nekoliko dana ili tjedana. “Klosterzeit“ mladićima u dobi od 18 do 30 godina nudi priliku da žive, rade i mole u benediktinskom samostanu od šest do dvanaest mjeseci.

Projekt je pokrenuo otac Thomas. Prije nekoliko godina benediktinci iz švicarskog samostana Einsiedeln – nadahnuti sličnom ponudom u SAD-u – primjetili su potrebu mladih za predahom od svakodnevnog života i otvorili su im vrata svojih benediktinskih samostana. “Jednog sam dana shvatio da mi benediktinci imamo izvrsne uvjete za ponuditi jedan takav projekt, budući da je naš red umrežen širom svijeta i prisutan u samostanima u mnogim kulturnim i jezičnim regijama širom svijeta”, kaže on. Slično internetskim portalima koji nude različite karijerne projekte, redovnik je mladim ljudima želio omogućiti da prošire svoje vidike i steknu iskustvo – u samostanu.

“Radoznalost postati dio nečeg novog”

Dosadašnji broj sudionika u “Klosterzeit”-u pokazuje da ovaj poseban oblik godine u samostanu za mladiće može biti jedna vrlo zanimljiva opcija. Trenutno četiri mladića završavaju ovaj program, a još trojica su se prijavili za 2020. godinu. CV sudionika vrlo je različit – od studenata teologije poput Tobiasa Mandela preko pripadnika slobodnih Crkava do mladića koji su kršteni kao katolici ali jedva da su se ikad zanimali za vlastitu vjeru. “No jedno ih spaja: radoznalost postati dio nečeg novog”, naglašava p. Thomas.

“Klosterzeit” je sadržajno prilagođen za svakog od sudionika. U početku, mladići provode zajednički uvodni tjedan u Einsiedelnu. Tamo im se objašnjava, između ostalog, svakodnevna samostanska rutina, službe i vrijeme molitve te povijest monaštva, a tu je i pouka u gregorijanskom pjevanju. Nakon toga sudionici prelaze u samostan kojeg sami izaberu, a to može biti jedan od dvanaest benediktinskih samostana na četiri kontinenta. Uz Einsiedeln i Sant’Anselmo, program uključuje i opatije u Jeruzalemu i Tabghi na Galilejskom moru, kao i samostane u Argentini, Engleskoj, Francuskoj, Austriji, Španjolskoj, Južnoj Koreji i SAD-u. Budući da je minimalni boravak u samostanu tri mjeseca, “Klosterzeit” se može provesti obavljajući dosta različite dužnosti i poslove. Specifični zadaci u samostanima vrlo su raznoliki i ovise o aktivnostima redovnika na određenom mjestu, kao i o interesima i vještinama sudionika. “Oni se kreću u rasponu od dužnosti najvišeg benediktinskog opata u Rimu preko stolarskog rada do pomaganja na plantažama riže u južnokorejskom samostanu Waegwan”, objašnjava p. Thomas.

Od brisanja prašine, pa sve do pranja posuđa

Tobias Mandel je već u prvim mjesecima u Rimu preuzeo vrlo različite zadatke. Uz administrativni posao za priora Sant’Anselma, početkom svakog tjedna od svog “redovničkog poglavara” dobiva plan sa zadacima za narednih nekoliko dana. “Od aktivnosti u samostanskoj biblioteci preko čišćenja prašine s monaških klupa do pranja posuđa”, kaže Mandel. Kao naknadu ima slobodan dan u tjednu, a ima i 30 dana godišnjeg odmora i mjesečnu naknadu.

Osnovna struktura dana u Sant’Anselmu je i vrijeme molitve monaha koje je raspoređeno preko cijelog dana. “Kao volonteri mi smo i sastavni dio kućne zajednice i imamo priliku, ali ne i obvezu, cijelo vrijeme sudjelovati u monaškim molitvama”. Također možemo preuzeti i liturgijske službe poput poslužitelja kod oltara ili lektora”, rekao je 24-godišnjak.

Mandelova trenutna bilanca nakon dobrih šest mjeseci “Klosterzeit”-a je pozitivna. U svom vremenu provedenom u Rimu već je dobio “vrlo dobar uvid u svakodnevni život u samostanu i u život benediktinaca“ u međunarodnom ozračju. Pored svojih samostanskih dužnosti, godinu u Rimu koristi i za druge aktivnosti: učio je talijanski, pohađao predavanja na benediktinskom institutu – a uživao je i “la dolce vita” uz obilazak Rim, “prekrasni talijanski sladoled”, kavu i izlete na more.

Više potencijalnih zvanja zahvaljujući “Klosterzeit”-u?

Ali čemu se od svog projekta nadaju benediktinci? Možda povećanju broja s novim monasima? Otac Thomas to odlučno odbacuje. Primarni cilj je mladima ponuditi uzbudljivu ponudu za životni predah. “Ako netko želi iskoristiti ovaj vremenski odmor kako bi provjerio svoj poziv ili ako netko tijekom ‘Klosterzeit’-a shvati da bi mogao zamisliti takav put cijelog života, onda je, naravno, i to lijepo”. Motivi dosadađnjih sudionika vrlo su različiti. “No, bez obzira na to, svi će zasigurno ponijeti nešto sa sobom za svoj budući život”, rekao je redovnik. Dvojica sudionika, koji su već završili program, izjavili su da nakon završetka svog “Klosterzeit“-a apsolutno žele sačuvati ono nešto posebno iz samostanskog ritma i smirujuće pravilnosti samostanskog života u svom „normalnom“ životu.

Tobias Mandel iznosi sličnu izjavu: “Sudjelovanje u projektu sigurno može poslužiti kao test ispitivanja ili čak biti prvi korak prema monaškom”. Međutim, i sam želi krenuti drugačijim putem: “Još ću biti u Sant’Anselmu do sredine srpnja. Poslije bih želio završiti studij teologije i raditi na pastoralnom radu u Crkvi”.