To je razmišljanje koje sve češće čujem od drugih roditelja mladih odraslih osoba; roditelji koji su s pravom zabrinuti da njihovoj djeci nedostaje usmjerenje, motivacija i jaka radna etika, piše Cerith Gardiner s portala Aleteia.

Moja prijateljica – nazvat ćemo je Liz – radi puno radno vrijeme od svoje 18. godine. Svoje vrijeme posvećuje brizi za svoju obitelj, uključujući nemoćnu stariju tetu. Velikodušna je i dobra. Vjera je bila kamen temeljac njezina života.

Obitelj/Foto: Dario Zürchauer

Njezina kći napustila je studij, nema posao i bezbrižno putuje južnom Francuskoj, naslijedivši mnogo novca od pokojnog oca. Kad Liz pita svoju kćer o njezinim planovima, ona joj odbrusi i kaže da se to nju ne tiče (iako se dosta oslanja na svoju majku). To je škakljiva situacija i Liz i ja smo o tome dugo razgovarale. Lako je reći: “Ona je odrasla, neka nastavi s tim.” Ali Liz se i dalje osjeća odgovornom za svoju kćer i osjeća da je kćerino ponašanje njezina krivnja.

Lako je reći da će njezina kći sazrijeti i pronaći svoj put. Uostalom, vjerujem da djeca tek počinju biti neovisna i odgovorna u životu kada se moraju boriti sa stvarnošću svijeta odraslih.

Ali Lizina kći odgađa ovaj trenutak koliko god može. I dok se Liz preispituje u čemu je pogriješila kao majka, predložila sam joj da pogleda što je učinila dobro – na kraju krajeva, svakom je roditelju lako zamjeriti sam sebi, ali njezina kći ima mnogo pozitivnih osobina.

Negativni vanjski utjecaji

Također sam istaknula da je današnje društvo vrlo različito od prethodnih generacija i daleko dalje od stvarnosti našeg djetinjstva. Kad smo odrastali, naši su se roditelji mogli osloniti na tri čvrste institucije da utječu na svoju djecu: Crkvu, obitelj i školski sustav.

Mame i tate mogli su odrediti školsko okruženje i vjersko obrazovanje koje žele dati svojoj djeci, a to je pomoglo u osiguravanju čvrstog moralnog temelja i usmjerenja koje je djeci bilo potrebno da ih provedu do odrasle dobi. Sada, desetljećima kasnije, te institucije imaju daleko manji utjecaj nego što roditelji zamišljaju.

Rast i širenje interneta našoj je djeci otvorilo oči za stvari koje nikada nismo mogli zamisliti dok smo odrastali. Za našu djecu postoji neprestana bujica agresivnih mišljenja koja teku na njihove telefone i zaslone računala. Tu je i stalan pristup vijestima koje pristižu iz svakog kutka svijeta s toliko različitih prodajnih mjesta. To je porazno i ​​može imati štetan učinak na mentalno zdravlje mlade osobe.

Mladi odrasli danas također su dio generacije “influencera” — gdje “gurui” društvenih medija gotovo poput slavnih okupljaju milijune pratitelja i pokušavaju utjecati na njihovo ponašanje pri kupnji, izbor slobodnog vremena, fizički izgled i još mnogo toga.

Dakle, ako je mlada odrasla osoba izgubljena ili apatična, ne mora tražiti daleko kako bi pronašla nekoga tko će opravdati njihove izbore, “utjecaja” koji će im dati snagu i razum da nastave ono što rade.

U prošlosti su djeca još uvijek bila pod utjecajem tehnologije kao što su TV i radio, ali postoji nešto mnogo invazivnije i podmuklije u vezi s internetom.

Ljudi se mogu sakriti iza svojih zaslona ili Instagrama kako bi podijelili svoje misli ili mišljenja, što može biti vrlo obmanjujuće ili štetno. To je potencijalno opasno područje kojem naša djeca imaju pristup, a kako odrastaju, roditeljska kontrola pada u vodu.

Iako nemam rješenje za Liz, važno je da shvati da je učinila toliko dobra za svoju kćer tijekom godina. Može se utješiti da vrijeme koje je mogla imati velik utjecaj na život svoje kćeri nije izgubljeno.

Foto: Bence Halmosi/Unsplash

Liz se također može obratiti svetim zagovornicima za svoju kćer, kao i održavati dijalog sa svojom kćeri. Prestala je kritizirati i grditi svoju kćer zbog njezinih životnih izbora i usredotočila se na vođenje pozitivnih razgovora o temama bez sukoba. Nadajmo se da može graditi na ovome i na kraju vrlo nježno voditi svoju kćer nazad u smislen život.