Odazvali ste se na poziv vlč. Siniše Dudašeka na ovo hodočašće i susret ministranata – koliko i zašto je važno da ministranti u ovom svetištu prepoznaju mjesto svog godišnjeg okupljanja?

Doista je prikladno da se godišnji susret ministranata i vjeroučenika Varaždinske biskupije odvija baš u Ludbregu, u Svetištu Predragocjene Krvi Kristove. Tu je Gospodin na poseban način dao znak da je stvarno prisutan među nama, da je stvarno prisutan u svetoj Euharistiji, na koju se inače okupljamo svake nedjelje u svojim župnim zajednicama. Mogli bismo ponekad zaboraviti ili ne biti dovoljno svjesni što se to zapravo događa na oltaru. Ludbreg podsjeća da to što Crkva vjeruje i slavi nije priča, nego da je to stvarnost.

Na ministrantske zajednice obično se gleda kao na neki početak duhovnog poziva – kako to? Je li to uistinu tako?

Vlč. Petar Mlakar / Foto: Ured za pastoral u medijima Varaždinske biskupije

Da, nerijetko se dogodi da upravo među ministrantima nikne duhovni poziv. To svakako nije pravilo, Gospodin na različite načine zove, ali vidljivo je da između ostalog voli pozvati upravo one koji Mu odmalena služe kod oltara. Kada dječak stoji blizu oltara, promatra svećenika, ono što svećenik čini, kada razmišlja o svemu tome, može se dogoditi da ga nekako iznutra to privuče, zadivi, da počne zamišljati sebe u ulozi svećenika, da mu te misli počnu ispunjati srce radošću. To je, rekao bih, djelovanje Duha Svetoga. Zato je vrlo važno da se u župama s ministrantima radi, da ih župnik ili kapelan okupljaju na ministrantske susrete, da ih dodatno poučavaju i da se s njima jednostavno druže. To puno znači ministrantima.

Vi osobno, jeste li bili ministrant, je li tu bila klica Vašeg poziva? Kakvo je Vaše iskustvo?

Da, počeo sam ministrirati negdje u petom ili šestom razredu osnovne škole. Sjećam se tog trenutka kada sam prvi put bio s druge strane oltara, među ministrantima, bio je to lijep osjećaj. U jednom razdoblju mi ministranti smo se natjecali tko će skupiti više plusića za ministriranje, jer je župnik obećao nagrade za najrevnije. Braća i ja, i još neki drugi ministranti, dolazili smo svaki dan, i na sve nedjeljne Mise, i uopće nam to nije bilo teško niti dosadno. Na kraju je moj brat pobijedio. Ali mene je ipak Isus pozvao za svećenika! Vjerujem da je i meni, i svim drugim ministrantima koji kasnije nisu postali svećenici, ministriranje puno značilo za naš duhovni rast.

Vlč. Petar Mlakar / Foto: Ured za pastoral u medijima Varaždinske biskupije

Što biste Vi rekli, što Predragocjena Krv Kristova progovara mladima današnjega vremena?

Kada postanemo svjesni da je ovakav znak kakav je dao u Ludbregu Gospodin dao i na nekim drugim mjestima kroz povijest Crkve, i da ponegdje i dan-danas čini slične znakove, tada je jasno da želi reći i mladima i svima: “Vjerujte Mi! Ja sam doista s vama. Niste sami. Računajte sa Mnom. Pogledajte, volim vas do Krvi”. 

A Vama osobno, što znači pobožnost Krvi Kristovoj?

Kao svećeniku predstavlja mi svojevrsno ohrabrenje, učvršćivanje u vjeri, i poziva na ozbiljnost u služenju Crkvi, poziva da poput Učitelja budem spreman ići do kraja, da nadvladavam svoje slabosti, strahove, sebičnosti i mlakosti. Da darujem sebe, svoje vrijeme, svoj život.