Nagrađeni najuspješniji vjeroučenici i njihovi vjeroučitelji na svom hodočasničkom putu imali su priliku doznati mnoge zanimljivosti o svetištima koja su posjetili.
Tako su u Lancianu doznali da se upravo ondje čuva prvo euharistijsko čudo Katoličke Crkve. Izvanredni događaj zbio se u 8. stoljeću kao Božji odgovor bazilijanskom redovniku koji je posumnjao u stvarnu Isusovu prisutnost u euharistiji.
Tijekom mise, nakon dvostrukog posvećenja, hostija se pretvorila u živo meso, a vino u živu krv koja se zgrušala u pet kuglica nepravilnih i različitih oblika i veličina.
Hostija koja je postala meso danas ima iste mjere kao velika hostija koja se koristi u Rimokatoličkoj Crkvi. Svijetlosmeđe je boje, a postaje ružičasta kada se osvijetli sa stražnje strane. Krv je zgrušana i zemljane je boje.
Provedena su mnoga istraživanja, a posljednja su bila 1970. – 1971. te 1981. godine. Analize su provedene s velikom znanstvenom preciznošću i dokumentirane nizom mikroskopskih fotografija. Zaključeno je, među ostalim, da su meso i krv pravi te da pripadaju ljudskoj vrsti. Meso se sastoji od mišićnog tkiva srca, a meso i krv imaju istu krvnu grupu – AB. Očuvanost Tijela i Krvi, koji su ostali u svom prirodnom stanju gotovo 12 stoljeća, unatoč izloženosti atmosferskim i biološkim utjecajima, ostaje izniman fenomen.
Kao zaključak može se reći da je znanost, pozvana da svjedoči, dala siguran i temeljit odgovor u pogledu autentičnosti euharistijskog čuda u Lancianu.
Nakon posjeta Lancianu, uputili su se prema San Giovanni Rotondu – svetištu sv. Padre Pija – i Monte Sant’Angelu.
Sveti Pio iz Pietrelcine, kojega vjernici od milja nazivaju Padre Pio, jedan je od najpoznatijih svetaca 20. stoljeća. Poznat po milosrđu i ljubavi, bio je blagoslovljen i mnogim mističnim darovima povezanim s božanskim ukazanjima i borbama s demonima te pojavom stigmi na svom krhkom tijelu.
Sv. Padre Pio nije puno izlazio jer su ga dugotrajne bolesti i svećeničke dužnosti držale gotovo zatvorenoga u San Giovanni Rotondu, u samostanu Santa Maria delle Grazie, gdje je proveo posljednjih 50 godina svoga života. Unatoč tome, pomagao je tisućama vjernika, dok su hodočasnici neprestano pritjecali svjedočeći njegovu poniznom milosrđu i mnogim čudesnim događajima koji su se zbivali oko njega.
Broj štovatelja Padra Pia za njegova života bio je uistinu velik, a nakon kanonizacije 2002. godine pobožnost prema njemu samo se povećavala.
Danas su mnoga važna mjesta iz svečeva života očuvana i otvorena kao hodočasnička odredišta, od njegove rodne kuće do kripte u kojoj se nalazi svečevo neraspadnuto tijelo.
Rođen je u gradiću Pietrelcinu u kojemu je i odrastao. U Pietrelcini, malom srednjovjekovnom gradu u provinciji Benevento, Padre Pio rođen je kao Francesco Forgione u vrlo religioznoj obitelji. Zbog zdravstvenih problema od 1909. do 1912. godine Padre Pio nije mogao boraviti ni u samostanu ni u obiteljskoj kući. Stoga je živio u sobici u blizini svoje obiteljske kuće, u kojoj se i danas čuvaju neki od njegovih osobnih predmeta.
Crkva Santa Maria delle Grazie u San Giovanni Rotondu bila je župa sv. Padra Pija od 1916. sve do njegove smrti 1968. godine. Samostan u kojemu je živio i danas se nalazi uz ovu crkvu. Svetište sv. Padra Pija u San Giovanni Rotondu izgrađeno je kao znak odanosti prema ovom svecu. Otvoreno je 2004. godine te može primiti 6.500 ljudi unutra i 30 tisuća ljudi na otvorenom.
Crkvu sv. Pija iz Pietrelcine snažno su željela mala braća kapucini, subraća Padra Pija, kako bi na što prikladniji način mogli izložiti njegove relikvije te slaviti mise s hodočasnicima.
U San Giovanni Rotondu, u kripti novog svetišta, izloženo je neraspadnuto tijelo Padra Pija.
Najveće djelo Padra Pija za života bilo je mjesto koje je osnovao za ublažavanje boli i patnje bolesnika, a zove se Casa Sollievo della Sofferenza (u prijevodu: Dom za olakšanje patnje ili Kuća za ublažavanje boli). Danas slovi za jednu od najmodernijih zdravstvenih ustanova u Europi, poznatu po spajanju vrhunske znanstvene medicine i tople kršćanske skrbi.
Svoje hodočašće nastavili su u Casciu, svetište svete Rite, zaštitnice i svetice kojoj se vjernici utječu u naizgled nemogućim i bezizlaznim situacijama. Brdoviti kraj srednje Italije iznjedrio je tijekom stoljeća svece, među kojima je i „dragocjeni biser Umbrije”, Rita iz Cascie, poznata kao svetica nemogućeg. Zbog predanog bračnog života, strpljive molitve za obraćenje, izmirenja zavađenih obitelji te, u konačnici, potpunog predanja Bogu, sv. Rita je nakon smrti postala zagovornica u beznadnim slučajevima.
Njoj se mole vjernici diljem svijeta, podižući joj brojne crkve u Španjolskoj, Portugalu, Latinskoj Americi, na Filipinima i u Sjedinjenim Američkim Državama. U Cascii je u čast ove talijanske mistikinje podignuto veliko svetište.
Hodočasnici su nastavili put prema Asizu, gradu sv. Franje i sv. Klare.