Budi dio naše mreže

Svjedočanstvo don Damira Stojića: Mladići i djevojke iz „Božje pobjede” su mene naučili moliti, a ne ja njih

U hrvatskoj vjerskoj javnosti stvara se dojam da je „Božja pobjeda” (BP) iz Zagreba samo bend, glazbeni sastav, slavljenički tim/služba. Skraćenicom BP pogledu je najviše izložen putem svojih pjesama - što na našem radiju, što spotovima na sestrinskoj televiziji, a ponajviše na službenome webu i YouTube kanalu ove zapravo molitvene karizmatske zajednice mladih gdje pregledi njihovih pjesama i objava prelaze stotine i stotine tisuća i to po nekoliko puta tako da taj broj vrtoglavo iz dana u dan raste. I do milijuna, a to ih u Lijepoj našoj u svakom pogledu svrstava u sam vrh, priznali to oni ili ne.

/ anh

No, sve je počelo one jeseni 2007. na početku nove akademske godine kada je tih niti desetak mladića odlučilo upoznati novoga studentskog kapelana. Ni slutili nisu da će potrajati 13 godina, imati osamdesetak članova, duplo više alumnia, dodatnih oko 120 članova u obiteljskim molitvenim zajednicama, oko 500 ljudi na otvorenim susretima, vrlo popularnu već spomenutu slavljeničku službu, te puno puno više.

Gospodin je s tim mladima u Hrvatskoj pokazao koliko stvarno može biti velik, a mi ćemo čitatelje Hrvatske katoličke mreže kroz ovaj naš zapis upoznati koliko su oni uistinu bogati i razgranati, način na koji su se točno razvili, odnosno napravit ćemo – i to je prvi put u našoj hrvatskoj katoličkoj medijskoj javnosti – ‘rekonstrukciju’ „Božje pobjede”.

Apostoli su izašli iz karantene nakon Pedesetnice, a bili su zaključani, ljudi i mi ćemo izaći iz karantene

“Božja pobjeda”

Jedini nutarnji susret zajednice u početku bilo je klanjanje. Sada imaju pet službi, sedamdesetak aktivnih članova, osam projekata, jako puno aktivnosti, 30-tak članova vratilo se kućama i započeli su slično, zadnju subotu u mjesecu je klanjanje, otvoreni susreti su svaki četvrtak, zatim tu su tri CD-a, novi četvrti s najboljim izvedbama je u pripremi te evangelizacija na poziv, a gostuju diljem Hrvatske deset do dvanaest puta na godinu. Svi aktivni članovi moraju biti u jednoj od službi – Molitvenoj, Organizacijskoj, Slavljeničkoj, Poslužiteljskoj i Službi ozdravljanja.

Formacija je jedna od ključnih stvari koju trenutno intenzivno osmišljava jedna ekipa jer – kažu – bez dobre formacije nema ni kvalitetnog članstva ni kvalitetnog kršćanstva. Upravo zato je 37 zainteresiranih ušlo u jednu formaciju, koja će trajati tri godine, prije nego što će postati njihovi puni članovi i tako uči u neku od službi.

Malo vijeće je upravljačko tijelo i čini ih 12 članova zajedno s duhovnikom. Malo vijeće se sastaje jednom mjesečno.Probrani su iz Velikog vijeća u kojem su svi članovi „Božje pobjede” i ono je temeljno tijelo zajednice koje odobrava sve važnije odluke.

Tu je i njihovo multimedijsko djelovanje što je – prema njima – budućnost ‘u koju su tek zagrebali’, a manje poznati projekti, možda, su njihovo uključenje u župni caritas, projekt ‘Unbound’ – molitvom oslobođeni kojeg su prihvatili mnogi biskupi u svijetu kao službeni molitveni projekt, te oko 20-tak jednokratnih nešto manjih projekata.

Ipak, ono što je najmanje javnosti poznato, odnedavno su postali Udruga iz svima poznatih razloga; da bi lakše primali donacije i, uz ostalo, aplicirali na projekte. Imaju stoga troje zaposlenih na puno radno vrijeme i sada se ti ljudi skroz daju za zajednicu.

Od pokretanja Udruge „Božja pobjeda” smo puno godina bježali, no bilo je nužno

„Od toga smo puno godina bježali da se formaliziramo, postanemo pravni subjekt., no bilo je nužno”, napominju. Bolje su se strukturirali, ali temelj je i dalje Malo i Veliko vijeće, kao upravljačko tijelo i po pitanju financija – nužnosti za djelovanje i evangelizaciju.

Ante Bilaver

Dobili su također prostor; u sklopu svetišta na zagrebačkom Jarunu, a aktualna stvarnost ih je omela u pripremi desetak brendiranih proizvoda koji će imati njihov logo, tako da ta to trenutno čeka neka bolja vremena kada završe karantene i pandemija.

Krajem prošle godine pustili su tri varijante orkovnika-planera koji je rasprodan u kratkom roku, Time su se ohrabrili, a sve na poticaj jedne njihove članice koja sve osmišljava. To su objasnili HKM-u vrlo detaljno Ante Bilaver i Špiro Cimera, voditelj i suvoditelj zajednice, gostujući u emisiji „Budimo mladi” na Uskrsni ponedjeljak, dan nakon Božje pobjede – Uskrsa. Oni su vodstvo zajednice preuzeli krajem 2017. godine. Do tada je Bilaver bio suvoditelj, a Marko Blagović, voditelj „Božje pobjede”, dok je na samom početku zajednicu vodio Ivan Prskalo.

O svemu je u emisiji posvjedočio i don Damir Stojić, njihov duhovnik. Na upit u čemu se ipak razlikuje ‘pastoral don Damira Stojića’ od ‘pastorala „Božje pobjede”’ odgovorio je: „Prvo bih rekao da je to tako isprepleteno. Sjećam se kada sam tek krenuo u studentski pastoral i rad s njima 2007. godine. Bili su jako mala zajednica s par članova. Vodio sam ih sa sobom na razna mjesta, animirali su susrete, moje seminare, moj vjeronauk, tako da i danas teško mogu zamisliti negdje otići na gostovanje bez njih. Oni isto tako trebaju svećenika. Srasli smo zajedno, ali ima ipak jedna razlika”, naglasio je i objasnio:

Javlja se potreba za pastoralom bračnih parova i djece u „Božjoj pobjedi”, ali ne smijemo zanemariti onaj primarni identitet, a to je da smo zajednica mladih

„Božja pobjeda ima pravnu osobnost. Ona je danas građanska udruga, jedno tijelo koje ima svoje vodstvo, upravu i uvijek naglašavam: Ja nisam njihov voditelj i nadam se da će to nekima biti uzor da svećenik ne vodi zajednicu, već poniznom slušam neke njihove odluke. Ja sam njihov duhovnik i to je prvotna razlika.”

Don Damir nastavlja: Jako smo isprepleteni, a opet smo u isto vrijeme autonomni i izdvojeni. Članovi prvog sastava „Božje pobjede” danas su stasali u zrele ljude, a i dalje dolaze nove generacije brucoša i studenata tako da je zajednica danas poput jednog ogromnog stabla u kojem ima mjesta za sve.

„Dobivaju pozive i mimo mene i neka i Bogu hvala” – nastavlja – „povezano je i odvojeno”.

U zajednici su svi dobronamjerni, kao Petar i Pavao, imali su apostoli zajednički cilj – Isusa Krista – ali su se razlikovali u pristupu. Možda su se i neslagali u nekim stvarima, pa tako i u „Božjoj pobjedi”. Ono što je najvažnije; svi na srcu imaju Krista, evangelizaciju i traženje duša za Krista.

„Ja sam taj koji će uvijek reći da ne smijemo biti ‘voda stajačica’, već izlaziti iz sebe, ići u svijet, dok ima jedna ekipa u zajednici koja mene više ‘spušta’ jer kažu da moramo više promišljati, više se moliti i više naše unutarnje formacije. Ne smije biti ‘ili – ili’, nego ‘i – i’.”

Don Damir Stojić kaže da je on članove upozorava na pretjerano zatvaranje, nije od onih koji znaju staviti – kako se žargonski kaže – ‘nogu na loptu’. Podsjeća u tom kontekstu kako je Isus također okupio svoju zajednicu, formirao je tri godine i tek na kraju rekao: ‘Idite sada po svem svijetu’. „Uvijek se moramo vraćati izvoru”, rekao je uz napomenu da je važna ta ‘plodonosna napetost’.

Sjeća se kao jučer tih prvih dana kada mu je u ured studentskog kapelana uletila ta mala ekipa mladića mahom iz Slavonskog Broda. Htjeli su upoznati svoga kapelana te su mu govorili o karizmatskim gibanjima što nije puno razumio jer je do tada bio klasičan i tradicionalan u duhovnosti svojih roditelja, ali je bio otvoren i pažljivo ih slušao – kaže – ali s distance. Ti isti su i dalje u zajednici, neki u upravi Maloga vijeća „Božje pobjede”, a dobar dio njih je kupio stan na Jarunu, što je isto jako zanimljivo, jer salezijanski ‘stožer’ je baš tamo kod Svete Mati Slobode; u svetištu.

„No, prekrasno je vidjeti nove generacije koje stižu. Osjećam se ‘k’o čača’, njihov otac, a djeca stasaju i rastu. I oni su mene naučili moliti”, potvrdo je i u ovoj prigodi za Hrvatsku katoličku mrežu. Don Damir isto tako priznaje da ih je u toj svojoj prvoj godini rada htio zapravo iznutra, u tajnosti, izmijeniti po svome, međutim „ono što sam vidio to su bili ogromni plodovi u životima tih ljudi.

Oni se takvim srcem, takvim žarom mole da jedan svećenik stvarno može zastati i reći: ‘Ajme meni, umjesto da ja njih predvodim u molitvi, oni mene vode’

„To su mladići, djevojke koji su živjeli kršćanski život ‘par excellence’. To su ljudi koji su manje više živjeli kršćanski život, besprijekorno čeznuli za Kristom i voljeli župu i Crkvu i ono što neprestano ponavljam: Stvarno su me naučili moliti. Oni se takvim srcem, takvim žarom mole da jedan svećenik stvarno može zastati i reći: ‘Ajme meni, umjesto da ja njih predvodim u molitvi, oni mene vode.’ To je prekrasno iskustvo i prekrasni plodovi.”

U pogledu prema budućnosti zajednice „Božja pobjeda” don Damir Stojić kaže: Kada su krenuli imali su u pravilu samo studentske probleme. Sada su to oženjeni ljudi koji imaju djecu, ali novi studenti dolaze i po prvi puta radimo jednu introspekciju jer ono što nas je tištilo prije 10 godina sad je potpuno drugačije. Javlja se potreba za pastoralom bračnih parova i djece, a ne smijemo zanemariti onaj primarni identitet, a to je da smo zajednica mladih.

„To su izazovi koji nas čekaju i već se suočavamo s time i mislim da je sve to plodonosno”, smatra Stojić i nastavlja da su to uobičajene ‘muke odrastanja’ poput mliječnih zubiju. To je prirodno i normalno i vjerujem da će iza toga i iz toga nešto dobro doći.”

Jednako tako u zajednici se rađa odvojeno potreba za muškom duhovnošću ali i za ženskom. Tako je i s bračnim parovima, oni isto imaju potrebu za svojom duhovnošću, ali brucoše nikako ne smijemo zanemariti.

“Božja pobjeda”

Ipak, priznaje da ih je malo zateklo što su vodeći ljudi sada oženjeni i s djecom te je on taj koji ne dozvoljava nikako da zajednica ide u smjeru odustajanja od mladih jer su sada njihovi članovi u dobroj mjeri supružnici.

„Ne, ne i ne, sada ćemo inkorporirati bračne parove u zajednicu mladih ‘Božja pobjeda’, rekao sam im, a mislim da je to nešto najteže i nešto najljepše”, kaže don Damir Stojić, duhovnik „Božje pobjede” koja sve to trenutno pokušava najbolje primijeniti.

Spomenimo još da je najnovije don Damir započeo i s web stranicom ‘Teologija tijela’ koju je zapravo prvi u Hrvatsku ozbiljnije i sustavnije počeo izlagati, pa će mu ta internetska platforma u ovim danima poslužiti i poslužuje za komunikaciju s mladima i svima zainteresiranima, a u čemu mu također svojom stručnošću i zalaganjem pomažu mladi stasali u BP-u.

Kad već to spominjemo, dodajmo onda i nešto pomalo novinarski ekskluzivni; njegov subrat svećenik salezijanac don David Leskovar otišao je krajem veljače na dvogodišnji studij na američki kontinent u Institut za Teologiju tijela pa možemo opravdano vjerovati da će nakon toga duhovnih „Božje pobjede” dobiti primjerenu pomoć na tome području svakako.

Don Damir Stojić je i svim HKM-ovcima čestitao Uskrs: „Bez obzira na okolnosti – Krist je živ – i idemo dalje te prenosimo Kristovu poruku nakon Uskrsnuća: ‘Živ je! Živ je! Ne boj se! I znate što: Apostoli su izašli iz karantene nakon Pedesetnice, a bili su zaključani. Ljudi i mi ćemo izaći iz karantene!’”

Snimku razgovora i čitave emisije “Budimo mladi” Hrvatskog katoličkog radija poslušajte u prilogu:

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja