Planinarskim Putom svjetla u subotu, 17. svibnja zaputila se skupina studenata i radničke mladeži iz Zadra. Velebitskim stazama predvodio ih je studentski kapelan don Ivan Šibalić.
Uskrsna pobožnost „Put svjetla“ (Via lucis) nastavak je pobožnosti križnog puta. U 14 postaja razmatra se o radosti Kristova uskrsnuća, a razmatranja za ovu prigodu pripremio je mons. Ivan Šaško.
Ranom zorom mladež se uputila preko Dabarskih kukova — prvoj postaji Puta. S pogledom na velebitske kukove — Rujičin, Agin, Bačić, Čelina, Vranji, Kizu i Grabar — počela su razmatranja.
Najzahtjevniji uspon bio je na Visibabu (1160 m n. v.), jedan od najljepših vidikovaca srednjeg dijela Velebita, gdje je izmoljena sedma postaja.
Na tom smo se usponu smijali, dijelili hranu, bili jedni drugima podrška, borili se s umorom i unatoč svemu nastavljali dalje u radosti i molitvi.
„Put do vrha bio je raznolik — od ravnih staza gdje sam se bezbrižno mogla diviti svemu oko sebe pa do težih uspona tijekom kojih sam se podsjećala zašto sam uopće krenula. Osim toga, u mom se srcu povlačila jedna paralela. Na tom smo se usponu smijali, dijelili hranu, bili jedni drugima podrška, borili se s umorom i, unatoč svemu, nastavljali dalje u radosti i molitvi. Došavši na vrh, shvatila sam da nas Gospodin jednako tako drži za ruku i vodi preko planine života kojoj je cilj samo Nebo“, prisjetila se Matea nakon povratka s Velebita.
Vrhunac dana bilo je misno slavlje na Debeloj kosi (974 m), odakle se pruža veličanstven pogled na prostranstvo Dabarskih kukova, Oštarijsko polje, dio Kvarnera i veći dio zadarskog arhipelaga. Gospićko-senjski biskup Marko Medo ovom je prigodom dao dopuštenje za slavljenje mise na otvorenom.
U propovijedi don Ivan je istaknuo da prekrasna priroda koju je stvorio Bog nije plod slučaja. „Sveto Pismo govori o ljepoti stvorenoga, a Psalam ponavlja da se veliča Gospodina za sve što je stvorio.“
No, u svemu lijepome što je Bog stvorio, čovjek je najljepši.
„Bog nas voli daleko više nego sve što vidimo oko sebe. U Svetom pismu kaže: ‚Vrjedniji ste od mnogo vrabaca.‘ Isus je za nas postao čovjekom, podnio muku i umro. Bog je nas naučio da njegovog Oca zovemo i svojim Ocem“, istaknuo je propovjednik.
Priroda kao odraz Stvoriteljeve dobrote
„Posebna je milost bila sudjelovati svetoj misi s pogledom na prirodu koja živopisno svjedoči o Stvoriteljevoj dobroti. Osjećala sam se tako malenom svjedočeći Božjoj genijalnoj kreativnosti a u isto vrijeme toliko ljubljeno blagujući Kristovo Tijelo i Krv. Urezala mi je misao iz don Ivanove propovijedi: koliko god lijep bio svijet koji je Gospodin stvorio, mi smo ljepši — upravo zato jer smo stvoreni na Njegovu sliku“, prepričala je Matea.

Put svjetla mladih iz Zadra / Foto: Mladi Zd
Da je Duh Sveti zapuhao Velebitom, posvjedočila je i Karla.
„Sve moje misli kao da su se pretočile u don Ivanovu propovijed, koji nam je na srce stavio misao da smo mi, kao pojedinci, vrhunac Božjeg stvaranja i da je sve oko nas stvoreno za nas.“
„Predivan krajolik oko nas, a u trenutku prikazanja vrijeme kao da je stalo“, prisjetila se i istaknula: „Pokloniti se živome Bogu i biti svjestan da si, unatoč svojim manama i grijesima, najsavršenije što je stvorio, posvijestiti sebi da si ljubljeno dijete Božje…“
Božja logika u ljudskim koracima
Podijelila je da se za ovaj planinarski pothvat osjećala poprilično nespremno.
„Moram priznati da sam pomalo i mrmljala pitajući se zašto sam krenula, bila sam nenaspavana, umorna i gladna. Pitala sam se što je meni sve ovo trebalo… ali moja i Božja logika nisu iste. On ne traži moju potpunu spremnost, ne traži moju savršenost da bi djelovao — traži da mu se prepustim jer On upravlja mojim koracima.“
Nakon penjanja, razmatranja, iščašenih zglobova i izmoljenih postaja zaključila je da je jedino „trebalo umrijeti sebi i svojoj logici na onom prvom usponu i prepustiti se Njemu“.