Radosno sa svima vama slavim ovu euharistiju ovdje u Međugorju, na ovom mjestu molitve i susreta s Gospodinom. Tema koja nas vodi ovih dana: „Hajdemo u Dom Gospodnji” duboko odjekuje i u Božjoj Riječi koju smo upravo čuli.

U knjizi Brojeva, čuli smo događaj o Izraelskom narodu koji u pustinji Sin ostaje bez vode. Nakon četrdeset godina hoda, žeđ postaje nepodnošljiva i narod gunđa protiv Mojsija i Arona: „Zašto ste nas izveli iz Egipta da nas dovedete na ovo nesretno mjesto… u ovu pustinju, da ovdje pomremo mi i naša stoka?”

To je pitanje koje otkriva njihovo nepovjerenje, njihov zaborav na čudesna djela koja je Bog već učinio za njih.

Biskup Petar Palić / Foto: Digital Foto Video Studio ĐANI

U Evanđelju, pak, Isus postavlja pitanje svojim učenicima: „Što ljudi kažu tko je Sin Čovječji?” A zatim, još izravnije: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?” Petar odgovara veličanstvenom ispovijesti vjere: „Ti si Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga.”

Ova dva biblijska teksta, koja se na prvi pogled čine dalekima, zapravo govore o istoj stvarnosti: o našoj povezanosti s Bogom i našem hodu prema njegovu Domu.

Dragi mladi, svi mi poznajemo iskustvo pustinje. Ne govorim samo o teškim životnim trenucima, već i o onim razdobljima u kojima se osjećamo duhovno suhi, kada vjera kao da isparava pod užarenim suncem teškoća, razočaranja i pitanja bez odgovora.

Kao Izraelci, i mi ponekad gunđamo: „Zašto, Gospodine? Zašto ova patnja? Zašto ova tišina?” Fizička žeđ Izraelaca simbolizira dublju žeđ: onu za smislom, prisutnošću, za samim Bogom.

Sv. Ivan Pavao II, koji je volio mlade, govorio je: „Isus u vama budi želju da vaš život učinite nečim velikim.”

To je istina: naša najdublja žeđ je žeđ za Njim, za njegovom vodom živom.

Foto: Digital Foto Video Studio ĐANI

Bog odgovara na gunđanje naroda ne kaznom, već darom koji iznenađuje. Kaže Mojsiju: „Uzmi štap, progovorite pećini da ustupi svoje vode.” Mojsije, međutim, udara stijenu dva puta, pokazujući svoju nestrpljivost i nepovjerenje.

Koliko puta, dragi mladi, Bog odgovara na naše pritužbe darovima koje ne zaslužujemo! Koliko puta, kada se osjećamo napuštenima u pustinji, On čini da voda poteče iz stijene! Ali često, kao Mojsije, ne vjerujemo dovoljno. Udaramo stijenu vlastitim gnjevom, umjesto da progovorimo s vjerom.

U Evanđelju Petar doživljava nevjerojatno otkriće. Dok drugi u Isusu vide samo proroka, on prepoznaje Mesiju, Sina Božjega. A Isus mu odgovara: „Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj koji je na nebesima.”

Ovo je temeljno otkriće: prepoznati tko je zaista Isus nije rezultat ljudskog razmišljanja, nego dar od Oca. To je milost koja mijenja život.

No, Evanđelje danas ne završava lijepom Petrovom ispovijesti. Odmah nakon toga, kad Isus objavljuje svoju muku, Petar ga uzima sa strane i počinje ga odgovarati: „Bože sačuvaj, Gospodine, to se tebi ne smije dogoditi!” A Isus mu odgovara oštrim riječima: „Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!“

Kakav kontrast! U jednom trenutku Petar je „blažen” jer je prepoznao Krista, a u drugom je „sotonin” jer odbija put križa. Kako je to moguće?

Evo velike kušnje, dragi mladi, draga braćo i sestre: željeti slijediti Krista, a da ne prihvaćamo križ.

Željeti ići u dom Gospodnji birajući samo udobne puteve, bez uspona.

Željeti slavu bez trpljenja, nebo bez pokore, duhovnost bez svakodnevne vjernosti.

Sv. Ivan Pavao II govorio je mladima: „Ne bojte se! Otvorite širom vrata Kristu!” No, otvoriti vrata Kristu znači također prihvatiti njegov put, koji ide preko križa. Kao Petar, i mi često kažemo: „Ti si Krist”, ali zatim dodajemo: „ali križ, on neka ostane po strani.” Želimo vjeru koja nam donosi samo trenutnu utjehu, ne vjeru koja nas poziva na obraćenje i žrtvu.

Ovo mjesto, Međugorje, mnogima je postalo poput Horeba, gdje je voda potekla iz stijene. Koliko je mladih ovdje našlo izvor žive vode! Koliko ih je ovdje doživjelo Petrovo otkriće, prepoznajući tko je Isus!

Koliko je mladih ovdje našlo izvor žive vode!

Foto: Digital Foto Video Studio ĐANI

Ali, kao što nas Evanđelje danas uči, nije dovoljan samo trenutni entuzijazam. Prava vjera mora prihvatiti i logiku križa. Ne križ koji tražimo za sebe, već onaj koji susrećemo slijedeći vjerno Gospodina. Ne možemo odvojiti Krista od njegova križa.

5.Psalam 122, iz kojeg je uzeta tema ovogodišnjeg Mladifesta, izražava radost hodočasnika koji se približava Jeruzalemu: „Obradovah se kad mi rekoše: hajdemo u Dom Gospodnji!”

Dragi mladi, ovo je poziv koji vam Bog upućuje danas: „Hajdemo!” On ne kaže samo „idite”, nego „Hajdemo”; to je hod koji On čini s nama. Kao što je pratio narod u pustinji, kao što je hodao s učenicima, tako On hodi danas s vama.

Prava vjera mora prihvatiti i logiku križa.

Dom Gospodnji nije samo fizičko mjesto. To je zajedništvo s Njim, to je živa Crkva, to je Nebo koje nas čeka. A put do toga Doma vodi kroz povjerenje, kao ono koje je izostalo kod naroda u pustinji, i kroz prihvaćanje križa, što je izostalo kod Petra.

Završavam pitanjem, onim istim koje je Isus postavio svojim učenicima: „A vi, što vi kažete: tko je Isus Krist?”

Ne odgovarajte riječima koje ste naučili napamet. Odgovorite svojim životom. Ako je Isus doista Krist, Sin Boga živoga, onda zaslužuje sve: vaše povjerenje u trenucima pustinje, vašu hrabrost u prihvaćanju križa, vašu radost u hodu prema njegovu domu.

Sv. Ivan Pavao II. govorio je: „Nemojte biti zadovoljni prosječnim životom. Dopustite Kristu da vas očara, On je jedini koji može dati smisao i puninu vašem životu.”

Ovo je moja želja i molitva za sve vas ovdje okupljene: da prepoznate Krista kao vodu živu koja taži svaku vašu žeđ, kao čvrstu stijenu na kojoj ćete graditi svoj život, kao vjernog prijatelja koji hodi s vama prema kući Očevoj.

Foto: Digital Foto Video Studio ĐANI

I kad, poput Petra, doživite slabosti i pogreške, sjetite se da upravo ondje, u svojim slabostima, možete doživjeti Božje milosrđe. Jer dom Gospodnji otvoren je svima, osobito grješnicima koji se kaju i mole milost oproštenja.

„Hajdemo u Dom Gospodnji!” Ne sutra, ne kada budemo savršeni, nego danas, onakvi kakvi jesmo, sa svojom žeđi i pitanjima, sa svojom nesavršenom ali iskrenom vjerom.

Izvor: Radiopostaja Mir Međugorje