Naime, tih su dana župnici vlč. Matija Aušić i vlč. Krešimir Šaf, u suradnji s načelnikom Općine Velimirom Redlom organizirali igre i druženja djece ova tri sela. Želja je bila svaki dan napraviti program u drugom selu, tako da sudjeluju djeca iz sva tri sela.

Program je bio duhovnog, rekreativnog i edukativnog karaktera. Prvi dan, okupljeni u vrbanjskoj crkvi, sudionici su program započeli molitvom za duhovna zvanja, a potom su se uputili na igralište gdje su oni najmanji uživali u skakanju na ‘napuhancu‘ dok su stariji sudjelovali u natjecateljskim igrama poput metlošuta, kikimanije, gumizacije i sl. Pridružili su im se članovi Policijske postaje Vrbanja i predstavili se kroz razne aktivnosti u kojima su uživali i djeca i stariji. Nakon večere, biblijskim filmom završio je prvi dan druženja.

Drugi dan, okupljeni u Strošincima, molili su za različite vrijednosti u svojim životima, zaključujući kako ih je potrebno ‘zalijevati‘ molitvom i dobrim djelima. Igre su se nastavile u centru sela te su tako sudionici zamatali rođendanske poklone, glumili leteće tanjure i poštare. Uslijedila je prava radost kada su najmlađi članovi DVD-a Strošinci sa svojim voditeljem pokazali vježbu pumpanja vode i usmjeravanja na požar. Najzanimljiviji dio ove vježbe bio je taj što su svi sudionici glumili požar. Nakon večere sudionici su kroz splet nekoliko brzih igara završili drugi dan druženja.

Treći dan okupili su se u Soljanima. Nakon molitve u crkvi uslijedila je podjela sudionika u tzv. indijanska plemena koja su međusobno sklapala mir. Kroz nekoliko igara, poput štafete, plesa sa slamkama i izmami pljesak, svi ‘Indijanci‘ su zaključili da je dobro živjeti mirno i u zajedništvu. Treći dan trebao je biti nastavljen igrama koje uključuju vodene radosti, ali zbog vremenskih neprilika sudionici su se povukli u zatvoreni prostor te sudjelovali u ranim igrama, plesovima i bansovima. Toga dana družili su se i sa članovima Lovačke udruge Sokol iz Soljana, koji su im pripremili i večeru.

Oduševljenju nikad kraja – jedan je od najljepših komentara koje su organizatori dobili od jednog petogodišnjaka koji je bio sudionik sva tri dana, dok su nebrojeno puta čuli pitanje: Kad ćemo ovo ponoviti? Preko stotinu i dvadeset djece svakodnevno je uživalo u svemu što su animatori i svi ljudi dobra srca priredili.