Mladiću, tko te uvjerio da se nema smisla boriti? Tko te uvjerio da su oni ideali o kojima si sanjao zastarjeli? Tko te uvjerio da su tvoje vrjednote besmislene? Mladiću, zašto si dozvolio da te odvuku u besmisao, da ti ukradu identitet? Zašto se više ne boriš? Jesi li svjestan da će sve ostati isto ako se ne pokreneš? Jesi li svjestan da bez tvoje suradnje neće ići? Što činiš po tom pitanju? Osim što iz dana u dan gubiš vrijeme pred televizorom i računalom ili listaš kojekakve stranice i tako se hraniš kojekakvim sadržajem. Lakše ti je sjediti doma i uplatiti jedan listić za sreću, nego zasukati rukave i ići raditi.
Pustio si da ti budeš onaj o kojem se brinu, umjesto onaj koji se brine za druge. Zar nisi primijetio koliko te to vuče u ponor i koliko je društvo počelo utjecati na tebe i mijenjati tvoju perspektivu? Zar nisi primijetio da si promijenio sliku o sebi i o svojim idealima? Pogubio si se u svemu tome i ne primjećuješ da više nisi isti? Ne primjećuješ koliko je tvoj pogled zamagljen i koliko ne prepoznaješ potrebe ljudi oko sebe.
Mladiću, prihvatio si one razne prečace koje su ti nudili, prihvatio si da nema smisla boriti se jer se ionako neće ništa promijeniti. Prihvatio si savjete onih koji ti nisu željeli dobro. Prihvatio si ljubav iz filmova, a ne onu za koju se bori, predaje i živi. Sve te je to dovelo nigdje. Dovelo te je u ponor bijede i očaja. Došao si pred jedan golemi zid, daleko od samoga sebe.
Uspjeli su te na takav način uvjeriti da si nemoćan, oduzeti ti identitet i onesposobiti te za borbu. Malo po malo počeli su upravljati tobom. Lagano su te uveli u razne poroke i ovisnosti, sve pod krinkom slobode i sreće. Sada kada se okreneš shvatiš da nisi ni najmanje slobodan.
Zar te ne plaši to stajanje na istom mjestu i očekivanje da će se sve samo od sebe riješiti? Zar ne drhtiš od srama što si postao podložan svijetu i time se udaljio od Stvoritelja? Nisi li primijetio kako ti materijalno mnogo znači? Nisi li primijetio da nemaš dovoljno snage izboriti se za velike stvari?
Nije kasno zastati i vratiti se na početak. Promisliti o sebi. Zapitaj se tko si. Odgovori sebi na to pitanje. Ostavi se laži i blještavila ovoga svijeta i dođi svojem Stvoritelju. Dođi i zamoli ga da ti pomogne u pronalaženju pravoga puta. Prioni uz njega i poslušaj što On ima reći o tebi. Ponovno obnovi svoj identitet.
Pokaži ovom svijetu da ima još onih koji se žele boriti, koji žele čistim srcem mijenjati svijet i da ima još onih koji se bore snagom koja dolazi odozgor. Budi onaj koji će znati reći dosta ispraznom načinu života i uvrnutim vrijednostima.
Mladiću, zapovijedam ti da ustaneš iz tog vrtloga nesigurnosti i besmisla. Želim da ustaneš ti koji si odustao od života, ti koji si glava obitelji, ali u današnjem svijetu ostaješ obezglavljen, ti koji si stvoren za borbu, a sada se olako predaješ.
Želim da ustaneš ti koji si graditelj doma, ali si sve više postao onaj koji ga ruši jer su te uvjerili da dom ne treba graditi. Uvjerili su te da brak i obitelj pripadaju nekim prošlim vremenima, a sve što ti trebaš jest sloboda. I ne slutiš da tako sve više i više postaješ rob.
Od tebe se samo traži da ustaneš i dođeš. Njegov poziv dolazi iz silne ljubavi koju ima prema tebi, dolazi iz želje da te vidi jakog i ustrajnog, iz želje da ti pruži budućnost punu nade.
Mladiću, stvoren si na sliku Svevišnjega. Nad tobom je rekao riječi „i bi veoma dobro“. Tebe je urezao u dlan svoje ruke i vrijedan si mu, neizmjerno. Stoga stani i poslušaj glas koji ti govori: „Mladiću, zapovijedam ti, ustani!“
Ustani i donesi promjenu sebi, ali i svijetu. Ustani!
Nemoj živjeti u lažima da ne možeš krenuti ispočetka, da si nesposoban, da se ništa neće promijeniti bez obzira na to trudio se ili ne trudio. Odbaci od sebe sve to staro i prihvati novi život na koji te poziva. Dozovi si u srce i misao da nema ljubavi bez križa i života bez potpunog predanja. Oživi u srcu misao da si stvoren za velike stvari, da si stvoren da od svojeg života napraviš remek djelo.
Istina je da moraš umrijeti sebi da bi zadobio život. Ne boj se. Na tom putu nisi sam. Gospodin od tebe mnogo očekuje, stalo mu je do tebe i zato te poziva da ustaneš. Ne odustaje od tebe ni onda kada ti odustaneš od samoga sebe. Vrijedan si mu takav kakav jesi.
Nemoj se uspoređivati s drugima, nemoj tražiti vrijednost u vanjštini, nego pogledaj u svoje srce, u svoje dubine koje će ti odgovoriti na ono početno pitanje „tko sam“. Potom pogledaj njega, njega koji izranjavan i bičevan visi na križu, visi jer je ljubio tebe, tebe takvog kakav jesi.
Mladiću, podigni svoj pogled. Zagledaj se u tu ljubav predanu na križu. Zagledaj se u njegov pogled i pronađi sebe, onoga kojeg si izgubio uspoređujući se s drugima, onoga kojeg si izgubio tražeći vrijednost u poslu, u materijalnim dobrima, u broju žena s kojima si bio.
U tom pogledu pronađi onog muškarca kojeg si zgazio onda kada si krenuo raznim prečacima. Pronađi onoga mladića koji se bori za istinsku i predanu ljubav, za obitelj, muškarca koji brani život od začeća do smrti. Muškarca koji je vjeran svojoj ženi, koji se bori za svoju obitelj, koji gradi čvrste temelje.
Pronađi muškarca koji kleči pred Svevišnjim. Hrabro koračaj u slobodu za koju te Krist oslobodi.
Izvor: salesiana.hr