Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i u svom domu. (Mt 13, 57)

Liturgija dana (31. srpnja):

Prvo čitanje:
Jr 26,1-9
Sav se narod skupi u Domu Gospodnjem.

U početku kraljevanja Jojakima, sina Jošijina, kralja Judina, dođe mi riječ Gospodnja. Ovako govori Gospodin: Stani u predvorju Doma Gospodnjega, i svim gradovima judejskim koji dolaze da se poklone u Domu Gospodnjem naviještaj sve riječi koje sam ti zapovjedio da im kažeš. I ne izostavi ni jedne jedine. Možda će poslušati i vratiti se svaki sa zlog puta svoga, pa ću se pokajali za zlo koje naumih učiniti zbog zlodjela njihovih. Reci im: Ovako govori Gospodin: Ako me ne poslušate da hodite po Zakonu što ga stavih pred vas, slušajući riječi slugu mojih proroka koje vam neumorno šaljem, premda ih do sada niste slušali, postupit ću s ovim Domom kao sa Šilom, i učinit ću da ovaj grad bude prokletstvo za sve narode na zemlji.
I svećenici i proroci i sav narod slušahu Jeremiju kako naviješta te riječi u Domu Gospodinovu. A kad Jeremija izreče sve ono što mu je Gospod zapovjedio da naviješta svemu narodu, zgrabiše ga svećenici i proroci govoreći: »Platit ćeš glavom! Zašto si u ime Gospodnje prorokovao: Postupit ću s ovim Domom kao sa Šilom, i ovaj će grad biti opustošen, te nitko više u njemu neće stanovati?« I sav se narod skupi na Jeremiju u Domu Gospodnjem.

Psalam:
69,5.8-10.14
Po velikoj dobroti svojoj usliši me, Gospodine!

Brojniji su od vlasi na glavi mojoj
oni koji me mrze nizašto.
Tvrđi su od kostiju mojih
oni što mi se nepravedno protive:
zar mogu vratiti što nisam oteo?

Jer zbog tebe podnesoh pogrdu,
i stid mi pokri lice.
Tuđinac postadoh braći
i stranac djeci majke svoje.
Jer me izjela revnost za Dom tvoj,
i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.

No tebi se molim, Gospodine,
u vrijeme milosti, Bože;
po velikoj dobroti svojoj ti me usliši,
po svojoj vjernoj pomoći!

Evanđelje:
Mt 13,54-58

U ono vrijeme: Dođe Isus u svoj zavičaj. Naučavaše ih u njihovoj sinagogi te zapanjeni govorahu: »Odakle ovomu ta mudrost i te čudesne sile? Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda? I sestre mu nisu li sve među nama? Odakle mu sve to?« I sablažnjavahu se o njega.
A Isus im reče: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i u svom domu.« I ne učini ondje mnogo čudesa zbog njihove nevjere.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači fra Josip Repeša, biokovski dekan i župnik Župe Vrgorac:

Ponekad najteže nije upoznati nekoga. Najteže ga je ponovno pogledati novim očima. Koliko puta kažemo: „Ma znam ja njega.“ „Poznajem je cijeli život.“ „Od njega me više ništa ne može iznenaditi.“

I upravo tada prestajemo stvarno gledati. To se dogodilo i Isusu. Kada je došao u Nazaret, ljudi nisu osporavali njegovu mudrost. Nisu mogli zanijekati ni njegova čudesa. Ali nisu mogli prihvatiti da Bog djeluje kroz nekoga koga tako dobro poznaju.

Govorili su: „Pa nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija? Nisu li njegove sestre i braća među nama?“

Drugim riječima: „Znamo odakle dolazi, zato ne može biti ništa posebno.“

Kako je to ljudski.

I danas često ljude zatvaramo u ladice.

• Ako je netko jednom pogriješio, uvijek ga promatramo kroz tu pogrešku.

• Ako je bio nemiran kao dijete, teško prihvaćamo da je postao odgovoran čovjek.

• Ako je netko cijeli život radio običan posao, kao da mislimo da ne može izgovoriti mudru riječ.

A Bog upravo voli iznenaditi.

On bira pastira Davida da postane kralj. Ribare da postanu apostoli. Progonitelja Pavla da postane najveći navjestitelj Evanđelja.

Bog ne gleda životopis. On gleda srce.

Zato je današnje Evanđelje i poziv da budemo oprezni s rečenicom: „Ja njega poznajem.“ Možda ga poznajemo onakvog kakav je bio prije deset godina.

• Ali što ako je Bog u međuvremenu učinio veliko djelo u njegovu životu?

• Što ako se promijenio?

• Što ako je sazrio?

• Što ako upravo preko njega Bog danas želi nešto poručiti meni?

Danas slavimo i svetog Ignacija Lojolskog. I njegov život govori upravo o tome.

Kao mladić sanjao je o vojničkoj slavi. Bio je hrabar, ali i pun ljudske taštine. Teška rana u bitci promijenila je tijek njegova života. Dok se oporavljao, počeo je čitati život Isusa i svetaca.

Malo-pomalo shvatio je da postoji veća pobjeda od one na bojnom polju – pobjeda nad vlastitim sebičnošću.

Tko bi rekao da će od jednog vojnika nastati svetac koji će promijeniti lice Crkve? Da su ljudi gledali samo njegovu prošlost, nikada ne bi povjerovali što Bog može učiniti s njim.

A možda je to najvažnija poruka današnjega Evanđelja.

• Nikada ne zatvaraj vrata mogućnosti da Bog može iznenaditi.

• Može iznenaditi preko osobe od koje to najmanje očekuješ.

• Može iznenaditi u tvojoj obitelji.

• Može iznenaditi u tvojoj župi.

• Može iznenaditi i u tvome vlastitom životu.

Možda si i sam pomislio da se više nećeš promijeniti. Da su neke navike prejake, da su rane preduboke ili da su godine učinile svoje.

Ali Bog ne odustaje od čovjeka. On i danas vidi ono što još nije dovršeno.

Na kraju Evanđelja čitamo da Isus u svom zavičaju nije učinio mnogo čudesa zbog njihove nevjere. Nije problem bio u tome što Isus nije imao moć. Problem je bio u zatvorenim srcima.

I zato je pitanje za kraj vrlo jednostavno:

Jesam li dovoljno otvoren da me Bog danas može iznenaditi? Možda će to učiniti kroz jednu riječ djeteta. Kroz savjet starije osobe. Kroz susret s nekim koga sam godinama pogrešno procjenjivao. Ili kroz tihi poticaj u vlastitom srcu.

Ne dopustimo da nam navika zatvori oči za Božja čudesa.

Jer najveća čuda ne događaju se uvijek ondje gdje ih svi očekuju. Najčešće se događaju ondje gdje se nađu ponizno srce, otvorene oči i čovjek koji je spreman reći:

Gospodine, iznenadi me svojom ljubavlju.