Budi dio naše mreže

Miletić o uređivanju dvorane: Vjeronauk, ljubav je to, prijatelju!

Prati me to od malena. Brdo nerazumijevanja, čudnih pogleda, odmahivanja rukom. Ono, “ne može to Marin”, drugi nastavljaju “sanjar je”, treći pak bacaju kamenje. s lijeva. i s desna. A meni vremena nema. Cijelim svojim bićem osjećam tu duboku istinu. Samo znam. Carpe diem. Stvaraj Marine. Za let si dušo stvorena. Hitaj ka snovima.

/ mp

Ne obaziri se. Tko s tobom želi dijeliti snove, tu sam da izgorimo do kraja. Tko ne želi, ne mora. Svatko naime ima svoje priče. A neke naše priče nisu priče drugih.

20 sati prolazi… Perem pod u podrumu drevne “Sušačke ljepotice”. Bože, kako volim ovu školu. njene zidove. drevnost i gordost. uzvišenost. Bože, kako volim njezine hodnike. i mladost koja je krv ove škole. njezina radost, nada, njeno – sve.

Došao mi bračni par Koeffler iz Krefelda, koja je vec organizirala i druge humanitarne akcije. Nijemac ne govori baš hrvatski. i njegova žena. Hrvatica. Divni ljudi. Pričam im i osjećam da mi oči sjaje. Duh se kliknuo, rekli bi moji mladi. pričam im i svjedočim o ovim prostorima. Od toga da nema učionice za vjeronauk (jer ju objektivno nije bilo gdje imati) do onoga možeš u podrum – ali novca za obnovu nema.

Marin Miletić i bračni par Koeffler

Od te situacije od koje bi mnogi pobjegli, meni su oči zasjajile. Rekoh svome Isusu: “Eto, stotine puta si se već pokazao u mom malom životu, stotinu puta Isuse dragi sve moje – si silnost svoju utkao u mene neznatnog tvoga malog prijatelja, stotine puta si me podigao iz blata i obilno me milošću svojom zakrilio. Eto, trebam te. Ponovno. Da sve prašnjavo očistiš, da žbuku dotrajalu zamijeniš novom. Trebam te Isuse da taj parket oronuli ne odbacimo, nego da ga uredimo. Ta ti ništa i nikoga nikada ne odbacuješ. Trebam te Isuse da kroz nova svjetla zasvijetli taj napušteni podrum. Hodnik. I moja i tvoja učionica vjeronauka.

Ona gdje ponizno katkada glasno nasmijan, a katkada sa suzama svjedočim Tebe Boga živoga. Prijatelja i ljubitelja Života. u tvojoj učionici.

Tražio sam dva, tri računala, ti si rekao Goranu da pošalje – 10!

Tražio sam jedan aparat za kavu, a ti si mi poslao – dva, možda i tri!

Tražio sam Isuse jednu učionicu, a ti si mi otvorio SOBU TIŠINE za one koji žele pred raznim kršćanskim simbolima da mogu i tu svjedočiti ljubav prema jednome Bogu unatoč različitostima.

Tražio sam sliku, dobio sam Padre Pija, a lice Isusa u ikoni nastaje.

Tražio sam Bibliju. a ti si mi poslao Petra i 20 naslova Verbuma po izboru.

Tražio sam Svjetlo, a ti si mi poslao svu novu rasvjetu.

Tražio sam sudoper, a ti si mi poslao cijelu – kuhinju. da si moji gimnazijalci mogu napraviti zdravi obrok.

Sve si mi Bože – umnožio.

Klečim pred Tvojom silinom. i duša mi pjeva dok mi suze peru obraze.

Koje li milosti darovane Tebe imati za Prijatelja. koje li milosti neopisive Tebe priznati za Jedinog Boga.

Isuse, Isuse, Isuse moj! Sve moje!

Dragi ljudi, ovo će biti najljepša vjeronaučna dvorana ikada i igdje iz ničega jer se Njemu htjede.

Amen.

Imam još stolarskih radova, stol za deset računala. Velike police na kocke za aparate za kavu, tostere, ps4, šalice, knjige… Radovi su 4.400 kuna. Može se direktno stolaru platiti.

Bilo bi sjajno imati nekih 15 vreća za sjedenje da kada gledamo filmove, dokumentarce, kada pričam gimnazijalcima o Isusu da sjede oko mene.

I jedna mikrovalna bi baš dobro došla.

Neka vas Bog potakne i neka vam ne zaboravi dobrotu vašu.

Hvala vam svima.

Presretan sam da mi vas je Dobri stavio u život!

Marin Miletić

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja