Jednom nam je rekao:

„Zašto umanjivati ​​tuđu svjetlost da bi vlastita svjetlila jače?“

Ovaj izraz otkrio je koliko je daleko od ljubomore, pišu Antonia Salzano i Andrea Acutis za Catholic Exchange.

U prvoj godini srednje škole dobio je 9 od 10 na eseju. Tog je dana imao najvišu ocjenu u razredu. Dvojica njegovih kolega, koje su smatrali najpametnijima u razredu, dobili su mnogo slabije ocjene i plakali jer je Karlo dobio 9.

Karlo nam je, začuđen njihovim reakcijama, ispričao kako je dvojicu kolega pokušao utješiti rekavši im da on ne zaslužuje 9 i da je učiteljica bila preblaga prema njemu.

Nije gunđao, niti je druge kritizirao, a sigurno nije cijenio one koji su druge kritizirali.

Na sve je načine pokušavao ne sudjelovati u tim destruktivnim razgovorima. Protivio se svemu tome: pomagao je svojim kolegama da budu uspješni u učenju, u sportu, u duhovnom životu, radovao im se i čestitao kad su uspjeli.

Jedna od osobina koju su njegovi prijatelji najviše cijenili kod Karla bila je njegova odanost i istinitost. Ako je dao riječ, održao ju je.

Imao je veliku sposobnost samokontrole u svim osjetilima, ne samo u pogledu umjerenosti, već i u govoru i korištenju vremena.

Primjerice, kao mali dječak, kako nas odrasle ne bi ometao u poslu, znao se satima sam igrati, čitati ili crtati crtiće. Izljevi bijesa bili su mu strani. Elisa, učiteljica koja je bila s njim nekoliko poslijepodneva, bila je zadivljena njegovom samokontrolom u dobrom korištenju vremena između učenja i igre, molitve i vremena s prijateljima.

Bio je umjeren čak i u jelu. Ako postoji jelo koje mu se ne sviđa, svejedno bi ga pojeo. Kad su bili slatkiši ili druga ukusna jela, znao je pričekati dok se svi drugi ne posluže, a onda ako nešto ostane, uzeo bi i on. Otvoreno je priznao da voli slatko i uvijek je jeo s velikim apetitom. Ali nikada nije jeo između obroka.

U ljeto 1999. pretjerali smo s pizzom i sladoledom i svi smo imali mali višak kilograma.

Kad smo se vratili u Milano, odmah je počeo biti umjereniji u hrani i smršavio je. Za Karla umjerenost u hrani nije bila samo pitanje prehrane ili zdrave prehrane, nego i mogućnost prinošenja Bogu neke male žrtve, malo odricanja od nečeg dopuštenog i dobrog u svrhu činjenja nečeg boljeg. Primjerice, ponudio je malu žrtvu užine ili slatkiša za pomoć dušama preminulih u čistilištu.

Ponekad se čak odricao gledanja filma koji je volio, izbjegavajući prije svega one nasilne i vulgarne. Kad je bio mali, više je volio crtiće ili dokumentarce o životinjama. Kako je rastao, više je volio akcijske filmove ili dokumentarce o događajima iz Biblije i životima svetaca.

Nekoliko mjeseci nakon njegove smrti, komisija Milanske nadbiskupije zadužena za proces njegove beatifikacije pregledala je kronologiju njegovih aktivnosti na njegovom osobnom računalu. Posljednja aktivnost datirala je na dan prije primanja u bolnicu.

Povjerenstvo je otkrilo da su se internetske stranice koje je Karlo posjećivao ticale njegovih srednjoškolskih predmeta, informacijske tehnologije, a prije svega predmeta vezanih uz vjeru.

Nije bilo mrežnih stranica povezanih s pornografijom.

Ovo nudi dodatni dokaz kako je dobro iskoristio svoje vrijeme, svoju umjerenost, a također i svoju čednost.

Kao katehist i suputnik, Karlo je svojim prijateljima svjedočio istu čestitost i čistoću koju je živio zahvaljujući svojoj vjeri. U raznim smo prilikama čuli Karla kako sa svojim prijateljima inzistira na tome da žive čestitim životom i da ne gube vrijeme na pornografiju i grijehe nečistoće.

Često im je govorio:

„Napasnik nas stavlja na kušnju u ovoj stvari gdje bismo mogli biti slabi. Ne smijemo se bojati, nego samo odlučno bježati od njega. Bez pristanka naše volje, napasnik ne može učiniti ništa protiv nas. Kroz pornografiju i grijehe nečistoće, đavao odvodi tolike duše u pakao.“

I citirao je Marijine riječi u Fatimi: „Grijesi koji većinu duša odvode u pakao su grijesi tijela“ (de Marchi, 70).

Nije se bojao ponoviti svojim prijateljima ono što uči Katekizam Katoličke Crkve (2354):

Pornografija… teško povređuje dostojanstvo onih koji joj se predaju (sudionike, prodavače, gledateljstvo), jer svatko
postaje za drugoga objekt vulgarne naslade i nedopuštenog probitka. Ona gura jedne i druge u iluziju nestvarna svijeta. Teški je prijestup. Građanske vlasti moraju spriječiti proizvodnju i širenje pornografskih proizvoda.

Njegova čednost vidjela se i iz njegova pogleda, te u pažnji koju je posvećivao drugima.

„Važno je uvijek paziti na sebe“, rekao bi Karlo.

„Samo ako održimo čistoću našeg srca, moći ćemo skupiti na Nebu blago potrebno za vječnost.“

Znao je da čistoća srca, osjećaja i očiju ide ruku pod ruku s umjerenošću svakodnevnih aspekata života, poput našeg načina odijevanja i hodanja.

Znao je da se senzualnosti i svih njezinih „pribora“ treba kloniti jer nas udaljavaju od cijenjenja ljepote i slike koju je Bog utisnuo u nas – mi smo hram Presvetog Trojstva – i jer onečišćuju naš način ljubavi.

Konačno, znao je da su umjerenost i čistoća darovi Božji.

Stoga je uvijek molio Boga da sačuva svoju krsnu nevinost, koju svi moramo ljubomorno čuvati.

S velikim pouzdanjem molio je Boga i svoga anđela čuvara da mu pomognu živjeti uvijek u posvećujućoj milosti.

Ostale ljudske vrline koje pamtimo kod Karla su njegova postojanost, njegova odanost i njegova sportska hrabrost. Svakako je imao sreću što se od pete godine bavio mnogim sportovima: malim nogometom, skijanjem, plivanjem, karateom, kung-fuom, tenisom, odbojkom i atletikom. U različitim godinama, bio je strastveno predan svakom od njih, ali bez natjecateljstva ili osvetoljubivosti.

Za Karla je bavljenje sportom prije svega bilo njegovanje prijateljstva, proživljavanje trenutaka radosti sa svojim prijateljima, zajednički rast prema cilju koji je dobar i motivirajući, stavljanje svojih fizičkih sposobnosti na kušnju, prevladavanje strahova i umora i pobjeda nad poteškoćama unutar tima.