Fra Stjepan Brčina rođen je 1981. godine u Drijenči (BiH). Najmlađi je od devetero djece. Nakon završetka srednje škole i odsluženja vojnog roka 2003. godine došao je živjeti u Hrvatsku, u Pulu. Prve redovničke zavjete položio je 7. rujna 2008. godine. Poslije novicijata studirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a potom je otišao u Rim na završetak studija. Doživotne zavjete položio je na blagdan sv. Franje Asiškoga, 4. listopada 2011. godine. U Rimu je nastavio postdiplomski studij za odgojitelja. Za svećenika ga je zaredio papa Franjo 2015. godine u Bazilici sv. Petra u Vatikanu.

Poštovani fra Stjepane, uz iskrene čestitke za 5. rođendan DDV-a, možete li na početku definirati taj naziv – Duhovno-duhovite večeri? Što je to?

To je mjesto milosti Duha Svetoga koji u srcima našim proizvodi vjeru, radost, mir, zajedništvo, ljubav – sve ono potrebno današnjim mladima, mjesto na koje mogu doći mladi ljudi potaknuti drugim projektima evangelizacije. Možeš s nekim razgovarati na hodočašću, na ulici, u svakodnevici o Isusu, ali ljudima je potrebno nešto više – mjesto na kojem mogu rasti, okupljalište onih koje smo susreli u nekim drugim projektima, a sada i ovdje imamo ih prilike staviti zajedno kako bi rasli. To je puno važnije, jer ima dosta onih koji su rubni, pa im je potrebna i edukacija i podrška i takva sredina. Zato nisam želio stvoriti molitvenu zajednicu (zatvorenu), već susrete otvorenog tipa na koje osobe mogu doći jednom, više puta, povremeno ili aktivno se uključiti da mogu rasti.

Vratimo se DDV-u kao mjestu rasta. Koji su osnovni elementi tog rasta od kojih se sastoje četvrtci na Svetom Duhu?

Sveta misa, Klanjanje, kateheza/svjedočenje, Slavljenje. Ukratko: isti sadržaj vjere, ali na novi način. I ponosan sam na to. Naime, puno mladih je počelo gubiti kontakt sa sakramentima, a na DDV smo u središte stavili sakramente. Zato naši susreti počinju Svetom misom, a pola sata prije mladi stoje u redovima i čekaju na Ispovijed. Nakon Mise nastavljamo Klanjanje, ponekad imamo i određeno predavanje koje obrađuje potrebne teme. I potom dolazi Slavljenje. Jako mi je drago što su se mladi naučili na sakramente i vidimo koliko je to milosno i kolika se čuda događaju. Oni sami ističu kako najviše milosti prime upravo kroz Klanjanje, i to je sasvim normalno, jer se prije toga ispovijede i budu na Misi, pa otvore dušu za živog Boga. I na kraju susreta sve završi radošću koju su primili kroz sakramente.

Kako je bilo početi s prvom Duhovno-duhovitom večeri u jesen prije pet godina? Je li postojala baza za početak?

Moram priznati da baze nije bilo. Došao sam u Zagreb u rujnu 2018. godine i već za listopad sam napravio plakat i najavu. Na Svetom Duhu sam poznavao svega nekoliko osoba. Tijekom rujna sam susretao mlade i poticao ih da dođu, čak nisam ni znao tko je iz naše župe i odakle su uopće ti ljudi. Rekao sam sam sebi: “Ništa me ne košta pokušati. Počet ću moliti, pa će netko doći.” Govorili su mi zašto sam stavio četvrtak, jer toga dana u tjednu postoji drugi sličan susret Božje pobjede. I na to sam odgovorio: “Nije valjda da cijeli grad ide tamo, netko će i ovdje doći, u Zagrebu ima puno studenata.” Moja nakana je bila početi moliti i staviti molitvu u središte toga susreta. Znao sam ako se moli da će i biti nešto od toga. Tako je i bilo. Mladi su pomalo počeli dolaziti u našu kapelu Duha Svetog. Na prvom susretu bilo ih je petnaestak, i nastavili smo se okupljati četvrtkom, a broj sudionika polako je rastao. Do Božića se kapelica već ispunila (70-100 osoba). Odvažili smo se susrete nastaviti u crkvi sv. Antuna i u veljači 2019. godine otvorili smo ciklus o ljubavi. Klupe su se ispunile, a druge godine popunile su se i bočne lađe, tako da smo kroz godinu i pol dana došli do pune crkve.

Koliko su popularnosti DDV-a pomogle društvene mreže?

Puno mladih me upoznalo upravo na društvenim mrežama, a posebno u vremenu lockdowna. Kad su zatvorili crkve, razmišljao sam da moram ostati u komunikaciji s mladima, jer teško sam došao do njih. Bio sam među prvim svećenicima koji je krenuo s live objavama na Instagramu i rekao sam da ću tako raditi dok se ne otvore crkve. Obećanje sam održao, a broj pratitelja bio je sve veći. No, kad se otvorila crkva, nisam želio ostati Intagram svećenik, već sam ih pozvao u crkvu i na teren. Zadržao sam komunikaciju putem društvenih mreža s njima, jer tako oni najbrže vide ako se nešto organizira.

Kako biste saželi plodove u ovih prvih pet godina DDV-a?

Nema što nisam vidio ili svakodnevno čuo: od zvanja, brakova, prijateljstava, otkrića Boga i Crkve. Izdvojit ću samo neke uspomene. Posljednji DDV u sezoni odlučio sam voditi susret tako da nema suza i teških tema. No, u pola Klanjanja dođe mi Molitva praštanja. Zastanem i pomislim kako ću sad to, opet će biti suza, a to nisam želio. I onda sam rekao: “Duše Sveti, ako želiš Molitvu praštanja, imat ćemo je.” I vodio sam takvu molitvu (na čuđenje mojeg tima kojem sam ranije rekao da ćemo biti radosni). Bilo je milosno to vrijeme. I onda, jedna djevojka mi se javila i ispričala svoju situaciju. Došla je studirati u Zagreb, doslovno je pobjegla od kuće u kojoj joj je bila nepodnošljiva situacija. No, i taj dolazak u Zagreb nije puno promijenio, stalno se loše osjećala. Prijateljica ju je uporno nagovarala neka dođe na DDV, a ona je bila zatvorena u sebe cijele godine. Ipak, odvažila se i došla na posljednji susret. I tu joj je kroz Molitvu praštanja Isus izliječio srce. Oprostila je svojima i to joj je promijenilo život.

Eto kako Duh kreira te trenutke, a ja sam prvotno planirao nešto drugo. Zna se dogoditi nakon godinu-dvije da mi dođe svjedočanstvo o promjeni života, sakramentalno i vjerski, promjene društva, ljudi čija vjera je narasla… Dolaze nam i osobe iz sporta i politike koji su na putu obraćenja. Jedna visokopozicionirana osoba mi je priznala da je prije sve ljude mrzila, ali nakon sudjelovanja na DDV-u kaže da bi sada sve zagrlila. Teško je u srcima izmjeriti domete DDV-a. Volio bih zahvaliti i mojoj subraći koja ispovijedaju više sati tijekom četvrtka. Možda je meni nekada lakše potaknuti mlade da pođu na Ispovijed, ali moja braća strpljivo slušaju njihove priče i savjetuju ih u ispovjedaonici. Hvala im. Lijepo mi je vidjeti toliko mladih da se ovdje ispovijeda, po broju to je odmah nakon Međugorja. Vidim to i po njihovom odazivu na Pričest nakon Ispovijedi. Sjećam se, kad su počele DDV, znali su pitati kad počinje susret nakon Mise? Redovito sam ih ispravljao i govorio da susret počinje s Misom, a ne nakon nje. I tako smo pomalo promijeniti pristup prema Misi i svemu.

A kako ćete proslaviti 5. rođendan 12. listopada?

Toga dana predstavit ćemo izložbu o Euharistijskim čudima bl. Carla Acutisa, zaštitnika mladih. To je ujedno i njegov blagdan. Misu će predvoditi naš provincijal fra Miljenko Hontić, jer je Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca od početka davala potporu ovakvim projektima. To je činio i njegov prethodnik fra Josip Blažević, kao i prethodni župnik fra Roko Bedalov. U središtu nam je Misa kojom zahvaljujemo za sve u ovih pet godina. Nakon Mise imamo Klanjanje i Slavljenje, te potom druženje ispred Bazilike.

*******

Isječak iz intervjua koji je za novi broj dao fra Stjepan Brčina, pokretač Duhovno-duhovitih večeri preuzet je iz novog broja “Vertiasa” (listopad, 2023.) u kojem možete pročitati cjelovitu verziju razgovora.