“Upoznat ćemo člana Udruge DUHOS Antonia Rendulića, profesora likovne kulture, koji – unatoč nekim tjelesnim teškoćama – uživa u slikanju i sviranju, a javnost ga je bolje upoznala nakon portretiranja vlč. Odilona Singboa” – glasila je najava jednog dijela emisije ‘Budimo mladi’ koju smo emitirali u večeri, 15. ožujka, na HKR-u, a njezin ‘eho’ vam želimo upravo prepričati.

Sam njegov pristup nama studentima ostavio mi je traga u srcu. Bilo mi je zanimljivo slušati njegova iskustva kada je tek došao u Hrvatsku, upoznao ljude i kako ga je Bog vodio kroz to sve

DUHOS-u se Antonio priključio prije tri godine sa sam jednom željom – referirao se na HKR-ovu emisiju sličnoga naslova autora p. Ante Bobaša – da ‘roka za Gospodina’.

Ljubav prema Gospodinu i ljubav prema glazbi htio je pomiriti u jednome, sviranju u glazbenom sastavu Udruge Duhovnost osječkih studenata, kako glasi kratica od DUHOS.

Svira cahon, ili kahon, nešto više od godinu dana.

(Foto: Duhos Osijek)

Zanimljivo je da je instrument prilagodio sebi, skratio ga je, budući da je u invalidskim kolicima.

“Samouk sam u sviranju. Nacrtao sam kako bi želio da izgleda cajon i koji ton da svira te je tako napravljen. Sada s njime uživam slaviti Gospodina i hvala Gospodinu na tome”, kazuje nam.

“Vjera u Isusa mi je dana u obitelji i mogu reći da je to ono što me nosilo svih ovih 24 godine, a druga obitelj mi je sada DUHOS. Svi razmišljaju kao ja, svi imam isti cilj – to je Isus – i snagu Duha Svetoga.”

“Time najbolje mogu opisati djelovanje DUHOS-a i moj hod s njima za Isusom.”

U utorak, 16. ožujka, novi gost njihovog korizmenog seminara – pod zajedničkim geslom “Na putu prema Uskrslome!” – jest vlč. Drago Marković.

Njegova je tema: “Pandemija korupcije. Jesmo li se cijepili?”. Do sada su im gosti još bili p. Sebastijan Šujević i vlč. Filip Sertić.

Sugovornik Hrvatske katoličke mreže je bio na svim dosadašnjim izlaganjima, naravno, kao član glazbenog sastava koji animira ovu večer. To mu je i svojevrsna dužnost, ali prije svega radost.

Mogu reći da je vlč. Odilon baš bio super-model, ima lice s karakterom tako da ga je bilo super portretirati

Prisjećajući se, pak teme – „Što sam naučio od drugih i drugačijih“ – i prvog susreta s vlč. Odilonom Singboom u ovome korizmenom nizu, kaže da ga je te večeri u utorak, 23. veljače, oduševilo to novo iskustvo jer nije prije imao priliku čuti nikoga iz Afrike da bi im propovijedao u Osijeku. Studentski kapelan HKS-a je po tom pitanju prvi.

(Foto: Duhos Osijek)

„Sam njegov pristup nama studentima ostavio mi je traga u srcu. Bilo mi je zanimljivo slušati njegova iskustva kada je tek došao u Hrvatsku, upoznao ljude i kako ga je Bog vodio kroz to sve.”

Izdvojio je Antonio i jednu Odilonovu rečenicu koju mu majka svaki put ponovi kada se vrati kući u Benin. Ona mu tada kaže: ‘Aha, bio si kod bijelaca.’

“To mi je ostalo u srcu; da smo drugačiji i da nas je Bog takvima stvorio.”

Na pitanje koje bogatstvo i koliko bogatstvo je vlč. Odilon iz Benina donio nama u Hrvatsku, Rendulić je pokušao ovako odgovoriti:

„Mogu reći da je blagoslov svima nama to što je on o sebi predočio u tih 20-tak minuta izlaganja. Objasnio je način na koji bismo svi trebali djelovati te da nas je Bog stvorio različitima, a opet svi smo isti u Božjoj ljubavi.”

Antonio je portretirao vlč. Odilona dok su sjedili vani i razgovarali ispred Vikarijata Osijek.

(Foto: Duhos Osijek)

Zamislio ga je, dok ozbiljnim pogledom, gleda prema osječkom mostu po kojem je Grad na Dravi najprepoznatljiviji.

Upoznao sam Isusa još više kroz tu svoju patnju

„Mogu reći da je vlč. Odilon baš bio super-model. Ima lice s karakterom tako da ga je bilo super portretirati, a kad sam mu predao rad zahvalio se. Slike sam osmislio kao jedan mali dnevnik uspomena i u svakom radu može nešto zapisati jer ima sada više grafika svoga portreta. To ga je oduševilo i nadam se da će mu Osijek ostati u srcu kao jedan grad koji ga je lijepo ugostio.”

Slikao ga je u tehnici grafike, kaže to mu je kao grafičaru u duši, a navikao je raditi s tušem i olovkom, najvećim svojim ljubavima u tehnici grafike i tim putem ide crno-bijele tehnike koja mu je favorit prilikom slikanja i crtanja.

Antono Rendulić je završio Osnovnu školu Retfala, Školu primijenjene umjetnosti i dizajna Osijek, Akademiju za umjetnost i kulturu u Osijeku, odsjek za likovnu kulturu, i prošle godine je upisao poslijediplomski specijalistički studij Kreativnih terapija u Zagrebu.

Jedini je student sa stopostotnom invalidnošću, rekao nam je također. Predavanja prati putem weba.

No, nije oduvijek bio u kolicima, prijelomni trenutak je bio cijepljenje s krajem osnovne škole o čemu nam više kaže:

“S Isusom je ipak sve lakše. Mogu reći da živim s punim plućima svoju svakidašnjicu, ali u početku s 14-15 godina – kada se to djetetu dogodi – naravno da nije lako. Ali, kažem, obitelj mi je bila u vjeri, obitelj mi je bila i podrška – baka, djedovi, roditelji – tako da sam sve prebrodio i upoznao sam Isusa još više kroz tu svoju patnju. Podiglo me u duhovnom smislu i to sam prihvatio upravo na taj način da ga nekako proslavljam kroz sve to što mi se dogodilo.”

“Puno ljudi, kada me vidi u DUHOS bendu, priđe mi i pita me: ‘Kako možeš slaviti ako si u kolicima?’ Ja im kažem: ‘Pa ne znam. Isus zna.’ To je najbitnije da snaga Duha Svetoga progovara kroz mene, da to nekako nosim u srcu i prihvatim na najbolji mogući način”, zaključio je svoje svjedočenje sugovornik HKR-ovog BUM-a Antonio Rendulić,  profesora likovne kulture i član osječkog DUHOS-a.

(Foto: Duhos Osijek)