Na putu prema Parizu sudionici su hodočastili u Altötting, najveće njemačko marijansko svetište, u kojem se u Kapeli milosti čuva čudotvorni Gospin lik iz 14. stoljeća. Marijanska pobožnost duboko je utkana u cijelo mjesto koje inače obiluje prekrasnim crkvama. U jednoj takvoj, crkvi sv. Konrada, u kojoj se čuva tijelo tog kapucina, hodočasnici su zajedničkom molitvom krunice predali Crnoj Gospi sve svoje nakane i zahvale s kojima su krenuli na ovo hodočašće.

Potom su nastavili put prema Münchenu, gdje su u Hrvatskoj katoličkoj misiji pobliže upoznali njezino djelovanje te, zajedno s domaćim župljanima i župnikom fra Franom Čugurom, slavili svetu misu u crkvi sv. Pavla. Fra Frano je mladež pozvao da sv. Ivana Evanđelista uzme za zagovornika na hodočasničkom putu, citirajući ranokršćanskog pisca Origena koji je rekao: „Cvijet Biblije jesu evanđelja, a cvijet evanđelja jest Evanđelje po Ivanu.“

Po dolasku u Pariz, na blagdan Svete obitelji, slavljena je nedjeljna misa u crkvi sv. Vinka Paulskog. Misu je predvodio don Stjepan Lončar, voditelj Hrvatske katoličke misije u Parizu. Sudjelovali su također mladi domaći župljani i hodočasnici iz Remeta i s Jaruna.

Hrvatska zajednica u Parizu, iako je relativno nedavno ostala bez crkve, i dalje se redovito okuplja pod vodstvom don Stjepana te tako snažno svjedoči vjeru i povezanost s domovinom. U toj se crkvi čuva neraspadnuto tijelo sv. Vinka, pa su mladi Hrvati imali priliku častiti svečevo tijelo i moliti za njegov zagovor.

Nakon svete mise podijeljeni su po župama diljem regije Île-de-France. Po dolasku u župu svi su bili smješteni u obitelji domaćina koje su ih otvorena srca dočekale, pružile im smještaj, topli obrok i ono najvažnije – mogućnost da iz prve ruke steknu dojam kako lokalni ljudi žive, s kojim se problemima suočavaju te kako im u tome svemu pomaže njihov kršćanski identitet.

Nakon upoznavanja domaćina i smještaja po obiteljima, u danima koji su uslijedili hodočasnici su sudjelovali na Taizé molitvama zajedno s tisućama drugih mladih Europljana i onih iz drugih dijelova svijeta. Podnevne molitve su se održavale u crkvama u središtu grada, među kojima su bile i katedrala Gospe Pariške (Notre Dame) te bazilikaPresvetoga Srca Isusova (Sacré-Cœur) na pariškom brdu Montmartreu, a zajednička večernja molitva bila je u Accor (Bercy) areni.

Svakoga dana mladež se okupljala i na hrvatskoj svetoj misi u različitim pariškim crkvama, među njima i u kapeli Čudotvorne medaljice. Upravo se ondje 1830. godine Gospa ukazala sv. Katarini Labouré, čije se neraspadnuto tijelo i danas čuva.

Na Silvestrovo je održan regionalni susret svih Hrvata, na kojem je sudjelovao i brat Ulrich iz zajednice Taizé. Tom je prigodom pozvao mlade da ovoga ljeta dođu u Taizé selo u Francuskoj. Nakon svjedočanstva mladih sudionika uslijedila je sveta misa koju je predvodio don Stjepan Lončar, a neposredno prije svete mise svećenici su bili na raspolaganju za svetu ispovijed.

Osim duhovnog programa, sudionici su posjetili i brojne pariške znamenitosti, imali priliku upoznati nove ljude i kulturu, ali prije svega osjetiti zajedništvo svih mladih okupljenih oko Krista povodom Taizé susreta.

U središtu promišljanja brata Matthewa, priora Taizé zajednice, kao i grupnog rada i molitve po župama domaćinima, nalazilo se Isusovo pitanje: „Što tražite?” (Iv 1, 38). Mladež je pokušala dati vlastiti odgovor na to pitanje, i čuti kako na njega odgovaraju vršnjaci iz različitih europskih zemalja.

Na povratku u Zagreb hodočasnici su posjetili francusko marijansko svetište Marienthal. Kroz tišinu, molitvu i euharistijsko klanjanje promišljali su o svemu što su doživjeli na hodočašću, ali i o svojim talentima te odlukama za 2026. godinu. Za kraj su posjetili i Strasbourg, gdje su euharistijskim slavljem u katedrali Gospe Strasbourške (Notre Dame de Strasbourg) zahvalili Gospodinu za sve primljene milosti.

Sljedeći, 49. Taizé Europski susret mladeži, bit će održan u Poljskoj, u gradu Łódźu, nedaleko od Varšave, od 28. prosinca 2026. do 1. siječnja 2027.

Iskustva hodočasnika:

„Ovo hodočašće pomoglo mi je jasnije prepoznati i osvijestiti darove koje često uzimam zdravo za gotovo. Među njima su život koji mi je Bog povjerio, vjera koja se kroz hrvatski narod čuvala i prenosila te mladi koji danas, svojim aktivnim sudjelovanjem, nastavljaju to svjedočanstvo u Crkvi.“

Matija

„U Parizu, među tisućama mladih okupljenih u proslavi Nove godine, nastupila je tišina koja govori. Ne tišina praznine, nego tišina prisutnosti – prostor u kojem Bog tiho progovara čovjeku. U toj tišini rođeni su mir i nada s kojima se ulazi u novo vrijeme.

Zajednička molitva, susreti u različitosti i slavlje prožeto zahvalnošću otkrili su snagu mladosti otvorene Bogu. Ovo iskustvo ostavilo je dubok trag – spoznaju da se Nova godina najdublje započinje ondje gdje se srce otvara Božjoj prisutnosti.“

sestra Ana

„Taizé Europski susret mladeži nudi jedinstvenu priliku: ući u dijalog s mladima iz cijele Europe, uključujući kršćane drugih denominacija. Najjači dojam susreta za mene je bio razgovor s jednom djevojkom iz Nizozemske koja pripada protestantskoj vjeroispovijesti. Razgovarali smo o razlikama i sličnostima između katoličke i protestantske vjere te tako doprinijeli smanjenju predrasuda i izgradnji međusobnih mostova.

To međusobno svjedočanstvo proširilo je naše horizonte, jer smo učili jedni od drugih: što je mladima potrebno da bi slijedili Isusa Krista, i što ih privlači da ga slijede. Ovo je bila jedinstvena prilika širiti Božju ljubav izvan naših granica i na taj način graditi kršćansku europsku budućnost.“

Augustin

„Ovo iskustvo probudilo je u meni zahvalnost, ali i osjećaj odgovornosti da primljene milosti dijelimo s drugima. Sljedeći Taizé susret u Poljskoj je lijepa prilika za to, ali se taj poziv može živjeti već sada, u svakodnevici – jer radost koju nosimo u sebi vrijedi dijeliti.“

Mirta