Na početku kateheze Diana Tikvić je istaknula da za muža nije molila, ali je unatoč tome dobila predivnog supruga. No istaknula je da svatko od nas ima neku stvarnost od Boga darovanu, a nešto za čime čezne i ustrajno moli. “Vjerujem da je moja pokojna baka izmolila brakove u mojoj obitelji. Ona je jedno vrijeme živjela s nama i moji su se roditelji za nju brinuli. U jednom je periodu života bila i nepokretna pa se mama brinula za nju, a i za nas, četvero djece. Nikada nisam čula da se mama na to tužila ili da je govorila da joj je teško. Bilo je nekako prirodno da baka živi s nama bez obzira što je bilo puno posla i s nas četvero. Baka nije bila neki emotivac, i nikad nije previše zahvaljivala na brizi oko nje, ali je umjesto ‘hvala’ često govorila ono što smo mi smatrali poštapalicom: ‘Gospa ti dala svoju milost‘. Poslije, kada smo odrasli i kada smo razgovarali o primljenim milostima u našem životu shvatili smo da nas je Marija snažno zagovarala, vjerujemo upravo po tim bezbrojnim bakinim uzdasima. Hvala Mariji jer nas i dalje zagovara”, rekla je.

Poslije, kada smo odrasli i kada smo razgovarali o primljenim milostima u našem životu shvatili smo da nas je Marija snažno zagovarala, vjerujemo upravo po tim bezbrojnim bakinim uzdasima. Hvala Mariji jer nas i dalje zagovara

Diana Tikvić je cijeli život aktivna u crkvenim krugovima, a posebice je to bilo izraženo u njezinim mladim danima. Kazala je da je sadašnjeg supruga upoznala u dobi od šesnaest godina. “Čim sam ga upoznala odmah mi se svidio, ali su mi rekli da ima curu. Tako da se ničemu nisam nadala niti bilo što pokušavala. Susretali smo se na planinarskim križnim putevima i susretima mladih, i uvijek sam ga primjećivala, ali zbog spoznaje da je u vezi nikada se nisam previše uz njega zadržavala. Mislila sam ‘doći će neki drugi’. Bila sam zaljubljive prirode, ali nisam bila u puno veza, Bog me od toga sačuvao. Onda je došla 2002., odnosno, hodočašće mladih u Mariju Bistricu i večernji križni put. Tada sam imala devetnaest godina. Svi moji prijatelji uspeli su se na Kalvariju, a ja sam ostala na vanjskom oltaru, čitala sam jednu postaju križnog puta. Kada sam se spustila s ambona jedino poznato lice bilo je ono mog sadašnjeg supruga Hrvoja. Nije ga bilo ni teško uočiti jer je jako visok, dva metra. Kad sam im se približila, vidjela sam još neke poznate mlade oko njega i otišla sam ih pozdraviti. Upoznajući se s onim mladima koje nisam poznavala, Hrvojeva mlađa sestra Mihaela se predstavila i rekla: ‘Ovo je moj brat Hrvoje i nema curu‘. Malo mi je to bilo neobično, kako mi je tako pristupila, ali me oduševila ta činjenica da Hrvoje više nije u vezi. Nakon toga je on nabavio moj broj i javio mi se, i tako smo se počeli viđati. Nedavno sam saznala da je gotovo odustao od mene jer se bojao da nisam zainteresirana, nakon što mi je poslao poruku, a ja na nju nisam odgovorila. Kako se to dogodilo, ne znam. No, ponovno je njegova mlađa sestra intervenirala, ohrabrila ga da se ipak javi, i tako je počela jedna lijepa priča”, prisjetila se Diana Tikvić.

Ususret Valentinovu/Foto: Ivan Ojdanić

Posvjedočila je da je odmah na početku veze istaknula da želi hodati u čistoći iako nije znala kako će on reagirati. “Hrvoje je to s oduševljenjem prihvatio. Meni se čistoća podrazumijevala, tako sam odgajana i mislila sam da sve moje prijateljice koje dolaze u crkvu tako žive. To ipak nije bilo tako. Iskreno, živjela sam čistoću ne zbog nekog odnosa sa živim Bogom, on se izgradio tek kasnije u mom životu, već zbog odgoja i zbog prihvaćanja onoga što je u mene usađeno, da je to jedini ispravan put. Imali smo kušnje na tom području u vezi, ali smo u čistoći hodali sve do vjenčanja. Već za vrijeme veze, a posebno u braku, vidjela sam plodove čistoće. Shvatili smo da smo se tako hodajući jako dobro upoznali. Isto tako, da imamo jednu slobodu, nenavezanost u vezi. A to je ono bez čega se ostaje u vezi u kojoj su odnosi. Brojni su to posvjedočili. Primjećuju poteškoće i probleme, vide da nisu jedno za drugo, ali nemaju snage otići jedno od drugoga jer ih veže ta veza koja se uspostavlja spolnošću. Život u čistoći nije lagan, ali Bog daje snage. I kada hodaš u čistoći tebi je nakon dva, tri mjeseca vrlo jasno je li to osoba s kojom možeš dalje graditi odnos i život. Kada se upustiš prije vremena u spolne odnose onda nisi više tako slobodan”, rekla je.

Znajte da život u čistoći zaista ima svoje plodove. Nije lako, ali Bog daje snage.

Na temelju svojeg iskustva i iskustva ljudi s kojima je razgovarala Diana je podijelila nekoliko savjeta curama i dečkima. “Ima puno stvari na kojima se treba raditi i puno prostora i potrebe za odricanjem od samoga sebe i svojih želja i sebičnosti, od svojih nekih zacrtanih planova. Savršena osoba ne postoji, ni ženska ni muška. I ako vi djevojke čekate muškarca koji će biti situiran, nježan, ali opet i ‘macho’, pomagati u kućanskim poslovima, neće ići s prijateljima na utakmice i na pivo, nego će biti sa svojom ženom i biti romantičan, koji će biti u stanju prepoznati i odgovoriti na svaku vašu potrebu – neće. Nešto od toga možda i hoće, ali sigurno neće ispunjavati sva vaša očekivanja. Mislim da ta očekivanja, pa onda i križanje svih onih koji nisu takvi, ne davanje prilike, da to nije dobro. Druga stvar vezana za to je i činjenica da nas ‘svijet’ uči da postoji ta jedna naša druga polovica i ako tu pogriješimo, to je to, pogriješio si za čitav život. Često cure ne žele dati uopće priliku mladićima koji ne odgovaraju slici koju su si zamislile. Ali vjerujem da treba biti otvoren, tko zna koju ti je osobu Bog namijenio, Bog te poznaje bolje nego ti sama sebe poznaješ”, istaknula je.

Diana Tikvić i fra Stjepan Brčina/Foto:Ivan Ojdanić

“Postoje i oni dečki koji nemaju više hrabrosti prići curi jer su toliko puta bili odbijeni, jadni, poniženi i više ne žele prići niti jednoj curi. I onda cure vidjevši te dečke, same poduzimaju prvi korak. Ja mislim da cura nikada ne treba napraviti prvi korak. Koliko god neki muškarac bio ranjen, ponižen i nema hrabrosti, ako on ne pronađe u sebi snage i hrabrosti napraviti prvi korak za onu curu koja mu se sviđa i u koju je zaljubljen i koja će mu možda jednog dana biti supruga, kako će takav čovjek poduzimati nešto dalje u životu. I zato, djevojke, nemojte prve prilaziti. To je prvi test je li taj čovjek spreman za vas na sve. A vi, dečki, budite junaci, pa što ako te odbije, nije kraj svijeta, doći će neka druga, a možda se i ova djevojka predomisli. Slušala sam mnoga svjedočanstva mladića koji nisu odustajali od djevojaka do kojih im je bilo stalo, premda su ih one odbijale. Mnogi od njih su sada u sretnim brakovima upravo s tim djevojkama koje su ih dugo odbijale. Pobijedila je njihova upornost”, rekla je Diana Tikvić.

I zato, djevojke, nemojte prve prilaziti.

Ususret Valentinovu/Foto:Ivan Ojdanić

Govoreći o kompromisima u vezama i brakovima rekla je: “Bez obzira koliko si se zaljubio neće nikada u braku biti sve savršeno i dobro. Što se tiče kompromisa, trebaš znati da ćeš trebati odustati od nekih svojih očekivanja. To je samo trenutna žrtva, a donosi predivne plodove. Moj savjet suprugama je i da ne popravljaju iza svojih muževa, posebno u kućanskim poslovima. On usiše, a ti onda ideš iza njega i ponovno usisavaš, jer on to nije dobro napravio, nije napravio onako savršeno kako bi ti. Zašto bi se taj muž više toga posla uopće prihvaćao… Nego, kad se suprug uključi u kućanske poslove, a u današnjoj situaciji kada i žene rade kao i muškarci, to je nužno potrebno da se i muškarci uključuju u brigu o kućanskim poslovima, treba to naglas primijetiti, pohvaliti, reći nešto lijepo. To je poticaj na još više uključivanja, i lijepa gesta. Kad sam ja počela primjećivati ono što moj muž radi i pohvaliti i zahvaliti, onda je on počeo primjećivati i ono što ja radim i na isti način vrednovati. Nisam to očekivala, ali je jako lijepo, kad netko primijeti tvoj trud, a ne uzima to zdravo za gotovo”, istaknula je.

Moj savjet suprugama je i da ne popravljaju iza svojih muževa, posebno u kućanskim poslovima. On usiše, a ti onda ideš iza njega i ponovno usisavaš, jer on to nije dobro napravio, nije napravio onako savršeno kako bi ti

Istaknula je da je mužu potrebno poštovanje, a ženi ljubav. “Iz svih dugogodišnjih razgovora s parovima shvatila sam da je to istina. Kada su u pitanju žene, one žele znati da su voljene. Ne samo ‘pokazao sam joj djelima’, nego treba reći i riječima. I to više puta. I onda žena ima osjećaj da je voljena. Dečki, trudite se stalno davati do znanja curama da su voljene i bit će vam puno ljepše u vezi i jednog dana u braku. Žene, one koje puno prigovaraju, mislim da je to najgora moguća kategorija u muškarčevim očima, u početku su divne i nježne i ženstvene, a onda se pretvore u mame. Mislim da nitko ne želi imati mamu umjesto supruge”, rekla je.

Ususret Valentinovu/Foto: Ivan Ojdanić

Diana Tikvić kazala je da je prva i najvažnija stvar u obitelji da dijete gleda da se mama i tata vole, da se poštuju i da imaju vrijeme za sebe.

Govoreći o poštovanju muškarca rekla je da važno primjećivati i trud koji on ulaže u svoju obitelj. “To poštovanje njemu govori da ga se voli. Ako primjećujem što moj suprug sve radi i ako je moj suprug meni i autoritet i oslonac, ako su mi važni i njegovo mišljenje i savjeti, ako mi je stvarno najvažnija osoba iza Boga, onda će se on osjećati voljenim”, naglasila je Diana.

Kao što sebi dajemo priliku da rastemo tako trebamo dati priliku i ovome drugome.

“Svaki brak ima brojne izazove. Možda je najveći izazov onda kada naizgled nema problema, a supružnici se udaljuju. Nema nekih velikih svađa, problema, nego sve naizgled funkcionira, a zapravo ništa ne funkcionira. I zapravo ti više ne poznaješ tog muškarca, a ni on tu ženu. Jer se razgovor svede na dnevne obaveze, a više se ne slušamo istinski i ne upoznajemo. Ljudi se mijenjaju, bilo bi skroz pogrešno očekivati da je čovjek isti prije petnaest godina i danas. Bogu hvala da se mijenjamo i trebamo se mijenjati, na bolje, naravno. Ali trebamo i primjećivati tu promjenu kod supružnika, taj rast, i rasti zajedno s njom/njim”, rekla je.

Diana Tikvić/ Foto: Ivan Ojdanić

Uz sve navedeno Diana je posebno naglasila koliko je važno za brak, a posebno za odgoj djece, da osoba s kojom ulaziš u brak bude u vjeri. Da se supružnici zajedno oslanjaju na Boga i u njemu traže izvor svoje ljubavi i snage.

Na početku kateheze rekla je da nije molila za muža, ali je na koncu posvjedočila da je dugo vremena molila za neke druge stvarnosti, i te su molitve naizgled bile neuslišane, posebice za začeće. “Četiri godine smo čekali našu Doroteu, a ona sada ima devet i pol godina. Silno smo htjeli da ima bracu ili seku, ali zasad to nije Božja volja. Ne možemo sve razumjeti, ali možemo prihvatiti”, rekla je.

Koliko možeš primiti u tom trenutku toliko ti otvori oči za sebe samog. Moraš mu dati priliku.

“Kroz tu dugogodišnju molitvu shvatila sam da Bog čuje i da po znakovima koje mi daje, zapravo daje znak da me čuje i da je blizu. I ne bih to nikada mijenjala. Jer sam shvatila koliko je mene ta dugogodišnja molitva mijenjala i koliko me zbližavala s Bogom. Ako imate neku takvu neuslišanu molitvu nemojte odustati od Boga i od sebe. I dalje molite kao ona naporna udovica kojoj se sudac na koncu smilovao da mu više ne dodijava. Nijedna molitva nije bez ploda. A druga važna stvar, uvijek su neuslišane molitve prilika i poruka da se pogledamo, da se upoznamo, jesam li možda nekim dijelom i ja odgovoran, postoje li u mom životu neke stvari koje bih trebao promijeniti, neka očekivanja od kojih bih trebao odustati. Bog je nevjerojatan pedagog i odgojitelj. On sve čini polako i strpljivo. Koliko možeš primiti u tom trenutku, toliko ti otvori oči za tebe samog, da vidiš koje su to stvarnosti koje treba očistiti. Moraš mu dati priliku. Ja i dalje nisam odustala jer vidim koliko me kroz molitvu Bog mijenja i koliko mijenja neke druge stvarnosti u mom životu”, zaključila je.