Potraga za marijanskim stihovima dovela nas je do jednog od najplodnijih hrvatskih pjesnika Vladimira Nazora. Vladimir Nazor bio je i novelist, romanopisac i prevodilac. Rođen je 1867. u Postirama na Braču. Raznovrsnošću i brojnošću djela ostvario je jedan od najopsežnijih opusa u hrvatskoj književnosti, u kojem duhovno-religiozni dio zauzima iznimno važno mjesto. U vrijeme Prvoga svjetskoga rata počela su ga zanimati metafizička pitanja. Riječ je o zbirkama ‘Niza od koralja’, ‘Pjesme o četiri arhanđela’ te ‘Knjiga pjesama’ iz 1942. u kojima nalazimo pjesme kojima nastoji izreći cjelovito viđenje čovjeka, Boga i prirode. Vladimir Nazor preminuo je 1949. u Zagrebu.

‘Maris stella’

Dokonča borba. – Sklopi se vir.
Olujno nebo se vedri.
Na moru pokoj i mir.
…Nevidljiv i gust metulja se roj
Po n’jemim vodama prosu.
Ostrvce blista ko ljubičast cv’jet
Sto čeka večernju rosu.
Po zatonu rujnom i uz drȁge sve
Bruj ječi tajnih romona;
Slađano, tiho – a ne znaš, gdje –
Brenčaju srebrna zvona.
… Dokonča borba. Leševi leže
Gore na razboju plavom.
Sunce, što tone, vjenčava čelo
Blistavom, krvavom slavom.
Umiru borci; daleki vjetar
U vječnost nosi ih, gona …
Slađano, tiho, u vodi, u zraku,
Brenčaju srebrna zvona.
Velebna, sjajna iz morskoga vala,
Sv’jetlo dok večernje mrije,
Očiju punih blistavih suza,
Prosutih kosa, sklopljenih ruku.
Prikaza uvis se vije.
… Diže se, a bojno polje
Blijedi, i krvca tamni.
U tankoj kopreni plavoj
Gase se odsjevi plamni.
Diže se. Tjemenom nebu
Kristalne svodove tiče,
Pod petom mlađak joj sija,
U oku zv’jezda joj niče.
… O kućo zlatna, o zv’jezdo morska,
O kulo bjelokosti,
Ostani burnim nad morem našim.
Ti majko od milosti!
Izmori rat nas, vihor nas skrši,
Slični smo zgaženoj travi.
Sini nad tmorom naših oluja,
Ti majko od ljubavi!
Slađano, tiho – a ne znaš, gdje –
Brenčaju srebrna zvona.
Dubok i tajnen romona sklad
Ječi niz ostrva ona.
Valovi tamne, zv’jezde bliješte,
Mrak pada na bila gorska;
Svjetlosti blage s nebeske ceste
Valovljem pramene baca
Zvijezda blistava morska.