Zasvirasmo vam, a ne zaigraste! Zakukasmo i ne zaplakaste! (Lk 7, 32)

Liturgija dana (20. rujna):

Prvo čitanje:

1 Tim 3, 14-16

Veliko je otajstvo pobožnosti.

Predragi!
Ovo ti pišem u nadi da ću ubrzo doći k tebi,
a okasnim li,
da znaš kako se treba vladati u kući Božjoj,
koja je Crkva Boga živoga,
stup i uporište istine.
Da, po sveopćem uvjerenju,
veliko je Otajstvo pobožnosti:
On, očitovan u tijelu,
opravdan u Duhu,
viđen od anđela,
propovijedan među narodima,
vjerovan u svijetu,
uznesen u slavu.

Psalam:

111, 1-6

Silna su djela Gospodnja.

Hvalit ću Gospodina svim srcem svojim
u zboru pravednikâ, u zajednici njihovoj.
Silna su djela Gospodnja,
nek razmišljaju o njima svi koji ih ljube.

Sjajno je i veličanstveno djelo njegovo,
i pravda njegova ostaje dovijeka.
Čudesima svojim spomen postavi,
milostiv je Gospodin i milosrdan.

Hranu dade štovateljima svojim,
dovijeka se sjeća svoga Saveza.
Silna djela svoja objavi svom narodu,
u posjed im dade zemlju pogana.

Evanđelje:

Lk 7, 31-35

U ono vrijeme: Reče Gospodin: »S kime da prispodobim ljude ovog naraštaja? Komu su nalik? Nalik su djeci što sjede na trgu pa jedni drugima po poslovici dovikuju: ‘Zasvirasmo vam i ne zaigraste! Zakukasmo i ne zaplakaste!’ Doista, došao je Ivan Krstitelj. Nije kruha jeo ni vina pio, a velite: ‘Đavla ima!’ Došao je Sin Čovječji koji jede i pije, a govorite: ‘Evo izjelice i vinopije, prijatelja carinikâ i grešnikâ!’ Ali opravda se Mudrost pred svom djecom svojom.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral