1 Sam 1, 1-8

Bio jedan čovjek iz Ramatajima, Sufovac iz Efrajimove gore, po imenu Elkana, sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Sufova, Efrajimljanin. Imao je dvije žene: ime jednoj bijaše Ana, a drugoj bijaše ime Penina. Penina je imala djece, a Ana ih nije imala. Taj je čovjek svake godine uzlazio iz svoga grada da se pokloni i prinese žrtvu Gospodinu nad Vojskama u Šilu. Ondje su bila dva sina Elijeva, Hofni i Pinhas, kao svećenici Gospodnji.

Jednoga dana Elkana prinese žrtvu. On je obično svojoj ženi Penini i svim njezinim sinovima i kćerkama davao više žrtvenih dijelova, a Ani je davao samo jedan dio, premda je više ljubio Anu, ali Gospodin joj ne bijaše dao od srca poroda. Uz to joj je suparnica njezina zanovijetala, da je ponizi što joj Gospodin ne bijaše dao od srca poroda. Tako je bivalo svake godine kad god bi polazili u Dom Gospodnji: Penina je zanovijetala Ani. Ana je stoga plakala i nije htjela jesti. Tada joj reče Elkana, njezin muž: »Zašto plačeš, Ana? Zašto ne jedeš? Zašto ti je srce rastuženo? Nisam li ti ja vredniji nego deset sinova?«

Mk 1, 14-20

Pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje:

»Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje!

Obratite se i vjerujte evanđelju!«

I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.

Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima, i otiđu za njim.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral