Kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga. (Iv 6, 68)

Liturgija dana (20. travnja):

Prvo čitanje:

Dj 9, 31-42

Crkva se izgrađivala i rasla utjehom Svetoga Duha.

U one dane: Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji uživala mir, izgrađivala se i napredovala u strahu Gospodnjemu te rasla utjehom Svetoga Duha.
Jednom Petar, obilazeći posvuda, siđe i k svetima u Lidi. Ondje nađe nekog čovjeka imenom Eneja, koji je osam godina ležao u postelji: bijaše uzet. Reče mu Petar: »Eneja, ozdravlja te Isus Krist! Ustani i prostri sam sebi!« On umah usta. Vidješe to svi žitelji Lide i Šarona te se obratiše Gospodinu.
U Jopi pak bijaše učenica imenom Tabita, što prevedeno znači Košuta. Bijaše ona bogata dobrim djelima i milostinjama što ih je dijelila. Upravo u one dane obolje i umrije. Pošto je operu, izlože je u gornjoj sobi. A kako je Lida blizu Jope, učenici čuše da je Petar ondje i poslaše k njemu dva čovjeka s molbom: »Dođi k nama, ne oklijevaj!«
Petar usta i krenu s njima. Čim stiže, odvedoše ga u gornju sobu. Okružiše ga sve udovice te mu plačući pokazivahu haljine i odijela koja je Košuta izrađivala dok je još bila s njima. Petar sve istjera van, kleknu, pomoli se pa se okrenu prema tijelu i reče: »Tabita, ustani!« Ona otvori oči, pogleda Petra i sjede. On joj pruži ruku i pridiže je. Onda pozove svete i udovice pa im je pokaza živu.
Dozna se za to po svoj Jopi te mnogi povjerovaše u Gospodina.

Psalam:

116, 12-17

Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je učinio?

Što da uzvratim Gospodinu
za sve što mi je učinio?
Uzet ću čašu spasenja
i zazvati ime Gospodnje.

Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim.
Dragocjena je u očima Gospodnjim
smrt pobožnika njegovih.

Gospodine, tvoj sam sluga,
tvoj sluga, sin službenice tvoje:
ti si razriješio okove moje.
Tebi ću prinijeli žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Gospodnje.

Evanđelje:

Iv 6, 60-69

U ono vrijeme: Mnogi od Isusovih učenika rekoše: »Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?« A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: »Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?«
»Duh je onaj koji oživljuje,
tijelo ne koristi ništa.
Riječi koje sam vam govorio
duh su i život su.«
»A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.« Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. I doda: »Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.«
Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime.
Reče stoga Isus dvanaestorici: »Da možda i vi ne kanite otići?« Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral