„Zemlja milosti“

Priča o ovom ukazanju vraća nas u 17. stoljeće i vezana je uz domorodačko pleme Cospes i njihova poglavicu Coromota. U vrijeme kada su domoroci bježali u divljinu pred konkvistadorima, Blažena Djevica Marija ukazala se poglavici i obratila mu se na njegovu vlastitom jeziku, pozvavši čitav narod na krštenje što je bitno promijenilo sliku naroda u povijesti ove zemlje.

Venezuelu je već Kristofor Kolumbo nazvao „zemljom milosti“. Iako zemlja obiluje svetištima, ono u Guanareu se posebno jer je Blažena Djevica, isto kao u Guadalupeu, progovorila na autohtonom jeziku.

„Pozvala je poglavicu da se pridruži kršćanima, primi njihov nauk i dopusti primanje vode na glavu, odnosno krštenje“, prepričao je don Tomislav Puškarić, naš misionar u Venezueli.

Poglavicu je to ukazanje razbjesnilo jer je mrzio kršćane pa je čak posegnuo za lukom i strijelom, međutim Marija mu se toliko približila da ju nije mogao ni naciljati. U tom trenutku Marija je nestala, a u rukama mu ostavila relikviju – sliku Blažene Djevice s djetetom u naručju. Relikvija se danas čuva u svetištu.

Gospa od Coromota / Foto: Wikimedia Commons

Poglavica se ipak pred smrt obratio i zatražio krštenje.

U današnjim plemenima u Venezueli krštenici se polijevaju vodom, a zatim mažu prahom biljke onoto, koja ostavlja crveni trag i služi kao zamjena za ulje. Iako se onoto uglavnom upotrebljava kao začin, među domorodačkim stanovništvom ima i važno religijsko značenje.

Prije krštenja obavlja se i ritual nalik ispovijedi, iako on, dakako, nije nužan za primanje sakramenta. Na stup se postavlja lutka, nalik fašniku, koju zatim sudionici strijeljaju, pritom se prisjećajući vlastitih grijeha. Taj čin simbolizira odbacivanje grijeha i simboličnu smrt „staroga čovjeka“ u sebi, odnosno početak novoga života, prepričao je salezijanac.

Pobožnost Gospi od Coromota iznimno je živa i danas, osobito dok Venezuela obilježava veliku Coromotsku jubilejsku godinu.

Cijelu emisiju poslušajte na platformi HKR+.