Branitelj, kojega će Otac poslati, poučit će vas o svemu. (Iv 14, 26)

Liturgija dana (4. svibnja):

Prvo čitanje:
Dj 14,5-18
Navješćujemo vam da se od ispraznosti obratite k Bogu živomu.

U one dane: Pogani i Židovi sa svojim glavarima u Ikoniju navališe da zlostave i kamenuju apostole. Kada to opaziše, prebjegoše oni u likaonske gradove Listru i Derbu i okolicu. Ondje su navješćivali evanđelje.
U Listri je sjedio neki čovjek uzetih nogu, hrom od majčine utrobe; nikad nije hodao. Čuo je Pavla gdje govori. Pavao ga pronikne pogledom, vidje da ima vjeru u spasenje pa mu iza glasa reče: »Uspravi se na noge!« On skoči i prohoda.
Kad mnoštvo ugleda što učini Pavao, povika likaonski: »Bogovi u ljudskom obličju siđoše k nama!« I nazvaše Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom jer je Pavao vodio riječ. A svećenik Zeusa Predgradskoga dovede pred vrata bikove i vijence te u zajednici s narodom htjede žrtvovati. Kada su to dočuli apostoli Barnaba i Pavao, razdriješe haljine i uletješe u narod vičući: »Ljudi, što to radite? I mi smo smrtnici, baš kao i vi! Navješćujemo vam da se od tih ispraznosti obratite k Bogu živomu koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima. On je u prošlim naraštajima pustio da svi pogani pođu svojim putovima. Ipak ne ostavi sebe neposvjedočena: dobročinstva iskazuje, s neba vam kišu daje i vremena plodonosna, napunja hranom i radošću srca vaša.«
I tako govoreći, jedva sklonuše mnoštvo da im ne žrtvuje.

Psalam:
115,1-4.15-16
Ne nama, Gospodine, ne nama, već svom imenu slavu daj.

Ne nama, Gospodine, ne nama,
već svom imenu slavu daj
zbog ljubavi i vjernosti svoje.
Zašto da govore pogani:
»Ta gdje je Bog njihov?«

Naš je Bog na nebesima,
sve što mu se svidi, to učini.
Idoli su njihovi srebro i zlato,
ljudskih su ruku djelo.

Blagoslovio vas Gospodin
koji stvori nebo i zemlju!
Nebo je nebo Gospodnje,
a zemlju dade sinovima čovječjim.

Evanđelje:
Iv 14,21-26

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.«
Kaže mu Juda, ne Iškariotski: »Gospodine, kako to da ćeš se očitovati nama, a ne svijetu?« Odgovori mu Isus:
»Ako me tko ljubi čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla.
To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj — Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Ivica Gladoić:

Naš Gospodin Isus Krist imao je mnogo učenika, a dvanaestoricu apostola koji su prvi biskupi. Njima se obraćao, njih je učio, njima je govorio o tajnama naše vjere.

Sve da bi se oni ohrabrili i da bi oni preuzeli dužnost poučavanja u vjeri druge ljude. Tako je sve do danas, kada nam poklad vjere tumače i predaju današnji apostoli – biskupi i njihovi suradnici, svećenici-prezbiteri i đakoni.

Čitamo u Evanđelju kako Isus upućuje učenike da čuvaju i vrše njegove zapovijedi.

Vršiti njegove zapovijedi je siguran životni put.

Put na kojemu se ne trebaš brinuti ni za ljudske obzire, ni jesi li kome naudio, jer vršeći njegove zapovijedi ne možeš nikome nauditi.

Kao što poštujemo, čuvamo i vršimo što nam govore i savjetuju nas naši roditelji, tako je i s Evanđeljem i Božjim zapovijedima. Slušaš i poštuješ onoga koga voliš, tko ti je drag.

Kako bismo drugačije pokazali cijelom svijetu da nam je Isus drag i da ga volimo, ako ne slušajući ga što nam govori i vršeći njegove riječi?

Budimo oni koji izvrše što obećaju.

Rekli smo da smo vjernici, katolici, kršćani i to je dobro i lijepo, ali Isus bi bio žalostan kada bismo ostali samo na riječima. Našim dobrim, evanđeoskim, djelima ćemo pokazati volimo li Isusa!