Na Cvjetnicu smo u programu HKR-a započeli s glazbeno-poetskim recitalom 'Lirika križa' u kojem ćemo kroz Veliki tjedan donositi poeziju nadahnutu mukom i smrću Isusa Krista, Otkupitelja čovjeka. Autor emisije je književni povjesničar i kritičar Božidar Petrač. 'Liriku križa' slušajte svakodnevno u 8 i 10 te reprizno u 18 sati te pratite na našoj stranici.
Čast otvoriti serijal pripada Rajmundu Kupareu, pjesniku, prozaiku, dramatičaru, esejistu i estetičaru, rođenom 1914. u Vrboskoj na otoku Hvaru. Bio je dominikanski redovnik i svećenik. U Dubrovniku je završio teologiju, licencijat u Olomoucu u Češkoj, a doktorirao je na Papinskom katoličkom sveučilišta Santiago de Chile, gdje je postao profesor, dekan i vicerektor. Bio je član Čileanske akademije i nekih drugih uglednih institucija u svijetu. Sedamdesetih godina vratio se u Zagreb. U književnosti se javio sredinom tridesetih godina s naraštajem novokatoličkoga hrvatskoga pjesništva religioznim motivima u zbirci “Pjesme i psalmi” iz 1939. U toj zbirci nalazimo gotovo sve tematske grozdove Kupareove lirike proistekle iz njegova redovničkoga iskustva i zaokupljenosti sakralnom problematikom. Nailazimo na pjesme posvećene Kristu, odnosno Njegovim najvažnijim događajima utjelovljenja, muke, smrti i uskrsnuća, marijanske pjesme, pjesme nadahnute liturgijskim čitanjima, psalmima i časoslovnim molitvama. Uz vidljiv oslon na ranoga Šopa, ali i na zbirku “Angelusi” Ive Lendića, Kupareo ne uklanja Isusu njegovu božansku aureolu, Isus nije samo čovjek, on je božanska osoba. Prisnošću, jednostavnošću i toplinom Kupareo gradi svoj doživljaj susreta i zajedništva Boga i čovjeka. Pjesma “Na Cvjetnicu”, nadahnuta novozavjetnom slikom Kristova svečanoga ulaska u Jeruzalem otkriva Kupareov duhovni zanos i eterizaciju njegova doživljaja Cvjetnice, nedjelje Muke Gospodnje. Rajmund Kupareo preminuo je 1996. u Zagrebu.
‘Na Cvjetnicu’
Širite ruke, umorne ruke, masline drage,
Mašite na pozdrav dlanom od srebra!
Tisuće ptica iz vaših pjeva kvrga,
Tisuće kljunova zelene grančice kida,
Jer prolazi veliki Kralj
Na magarčetu.
Onaj isti, onaj isti što je jahao na živini
Kao dijete u krilu Djevice,
Taj isti, taj isti narastao je kao gora,
Silan Kralj.
Al’ dobra živina još snage ima
Da ga nosi.
O, dobri magarče, što Boga nosiš,
Zvijezde bi drhtale pod njegovim nogama;
O, dobra živino, tisuće bi htjele
Podijeliti s tobom taj sveti teret;
O, dobri magarče, ti mudrost znadeš pravu,
Jer nisi zbacio Gospodnji jaram!
Širite ruke, umorne ruke, masline drage,
Jer nas je strah pružiti ih pred Bogom!
Zvoni zvoncem što ti visi o vratu, dobri magarče,
Da bar glavu prignemo kad Gospodin prođe!