Budi dio naše mreže

Gorjanske ljelje - scenski prikaz utkan u dušu naroda

Kraljice iz sela Gorjana su djevojke koje u proljeće, o svetkovini Duhova, u povorci obilaze selo i izvode ritual sastavljen od osobitih pjesama i plesa sa sabljama. Dijele se na kraljice i kraljeve; desetak kraljeva nosi sablje i muške šešire ukrašene cvijećem, a upola manje kraljica na glavama, poput mladenki, imaju bijele vijence. Na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva uvrštene su 2009. godine.

/ Katarina Varenica

Vidoslav Bagur, prof.

Sve o gorjanskim ljeljama otkrio nam je koreograf, folklorist i stručni suradnik Međunarodne smotre folklora Vidoslav Bagur.

Tko su ljelje ili kraljice?

To je jedna vrlo zahtjevna tema i samo na prvu se čini da je jednostavan odgovor. Ljelje ili kraljice su skupina djevojaka koja ophodi svoje selo. Naziv ljelje je staroslavenski i zapravo se točno ne zna porijeklo i značenje toga naziva. One u ophodu pjevaju i ponavljaju taj pripjev: Mi idemo kroz polje smiljevo, ljeljo… Postoje mnoga tumačenja toga naziva i brojni su se ‘zatrčali’ kad su htjeli objasniti to značenje. Ljelje danas su djevojke, članice kulturno-umjetničkih društava koje čuvaju običaje. Selo obilaze na Duhove, 50 dana nakon Uskrsa, a to je zapravo početak proljeća i buđenja prirode. Došlo je zapravo do sinkronizacije nečega starog i nečeg novijeg. Etnolozi kažu da se radi o vrlo starom slavenskom običaju kojeg su naši stari donijeli i sačuvali ga do današnjeg dana. O tome ima jako puno dokaza. Kraljice postoje gotovo u svim slavenskim zemljama, od Ukrajine, Češke, Slovačke, Srbije, a u Hrvatskoj taj običaj, osim u Gorjanima, postoji na još puno lokaliteta. Danas je to scenski prikaz jednog običaja kojeg su oni svojevremeno prakticirali u prave svrhe. Dakle, u proljeće, pred Duhove, kada se pojavljuju prvi znaci proljeća, djevojke se dogovaraju da će ići u ljelje. One su morale biti posebno odjevene, a one koje nisu imale odjeću su je posuđivale od bogatijih.

Dakle, nije riječ o nikakvom vjerskom ophodu, nego je isključivo zbog godišnjeg doba povezan uz Duhove.

Samo ophod nema vjerska obilježja, makar je jako povezan s ljudima i vjerovanjima. U Gorjanima ni danas ne može početi ophod prije nego što se ljelje okupe u crkvi na svetoj misi i tek nakon toga idu u ophod. Uvijek je naš narod puno toga vezao uz katoličanstvo i uz svoju vjeru. Tako su mnogi paraliturgijski običaji postali pučke svečanosti, a ponekad i način pučke pobožnosti koji nije liturgija, ali je narod to prakticirao i tome je uvijek pridavao vjerske atribute.

Crkva svetog Jakova Gorjani / Foto: KUD Gorjanac

Znamo li koliko je star ophod kraljica ili ljelja?

Ljelje su prije obnove 2005. imale nekoliko prekida. Važno je naglasiti da je za obnovu zaslužna naša poznata etnologinja Zdenka Lechner. S obnovom su ljelje dobile i novi početak. Taj novi početak je značio i novu kvalitetu. U starom, autentičnom načinu djevojke su morale biti mlade, čak i djevice, morale su se poznavati između sebe itd. To je bilo vrijeme kada su djevojke međusobno posuđivale odjeću, pogotovo klobuke i kada su se pokazivale da su odrasle i spremne za udaju. U tekstu kojeg pjevaju zazivaju zdravlje i sreću domaćinima. To je povezano s velikim brojem drugih ophoda koji imaju slično značenje. Doći, dakle, pred kuću domaćina i zaželjeti mu sreću i na taj način se dodvoriti njima i pokazati sebe. U to vrijeme su dobivali i poklone. Danas je to scenski prikaz pa je to dosta drugačije. No, bez obzira što je danas scenski prikaz i što je uvježbano do kraja, i dalje je sudionicima to jako, jako važno. A sudionici su i ljelje i oni koji ih gledaju. U Gorjanima je danas taj dan iznimno važan i velika svečanost. Obitelji koje žele primiti kraljice sebe pokazuju, svoje imanje, ali i ljubav prema svome mjestu.

Nekada je otvorena kapija bila znak primanja ljelja, a danas se zna unaprijed koja obitelj će ih primiti, no i dalje je to iznimna svečanost?

Kad ljelje dolaze u dvorište to vam je velika svečanost. Uvijek se naježim gledajući ljude oko sebe jer znam koliko im to znači. Domaćini su pripremili stolice na koje su postavili bijele čiste jastuke. Iza njih je drugi red stolica. U prvi red sjednu ljelje – kraljice, a iza njih djevojke koje imaju ulogu kraljeva. One su različito odjevene. Kraljice imaju u rukama mačeve i stvarno izgledaju kao kraljice. Koliko je ljepote na njima to je nešto nevjerojatno. U narodu postoji zlatno doba kada se neka odjeća nosila s najvećim poštovanjem i u posebnim prilikama i ovo je jedna od tih prilika. Kraljice se odijevaju u svojoj kući i pri tome sudjeluje cijela obitelj. To je također svečanost. Kada dođu u nečije dvorište prekrasno je vidjeti kako bake popravljaju te njihove frizure, voravice… Imao sam čast istraživati s doktoricom Zoricom Vitez na terenu i vidio sam puno toga što me je oduševilo. Danas će mnogi reći da su ljelje samo scenski prikaz, ali ja mislim da nije tako. Taj prikaz ima dušu zato što u njemu sudjeluju ljudi iz sela i oni sve svoje emocije investiraju u to da bi to izgledalo što bolje.

Foto: KUD Gorjani

Kako danas izgleda ophod ljelja u Gorjanima?

Nakon svete mise ide se kod župnika. To je prvo stajalište gdje ljelje otplešu prvi dio i otpjevaju te svoje prekrasne tekstove: Mi idemo ljeljo, mi idemo kralju, ljeljo, u polje smiljevo. Digresija samo: kraljice na svom klobuku imaju smilje i imaju kovilje i to je vrlo neobično za Slavoniju, ali to nam govori da je običaj došao tko zna od kuda.

Foto: KUD Gorjanac

Ja imam sreću da sam u to vrijeme uvijek u Dalmaciji pa naberem dobro breme kovilja i svake godine im to donesem u Gorjane. Kada završi ophod kod župnika i kada se tamo počaste, onda ljelje kreću dalje. Imaju točno određen redoslijed: prvo momci koji nose košaru u koju se skupljaju pokloni, onda tamburaši pa kraljice i kraljevi. Ide se stazom sa strane i to je poseban doživljaj. Jako je slikovito i to je nešto što svaki fotograf poželi zabilježiti. Ta silna raznobojnost, blještavost nošnje, ljepota klobuka kada se uklopi u seosku sredinu, to je jednostavno prekrasno.

Taj klobuk je prva stvar na koju pomislimo kada zamislimo ljelje. Zbog čega izgleda upravo tako?

Teško je reći zašto je takav klobuk izabran za ukras. Ono što znamo je da je prije bio rađen od pruća i punjen živim cvijećem. Danas su klobuci od umjetnog cvijeća. On u kući djevojke stoji na posebnom mjestu i čuva se. U mnogim našim kućama imamo oltariće – mjesta na kojima se čuvaju svete slike, kipovi i uspomene ljudi na važne stvari u životu. U Gorjanima sam vidio da na takvim mjestima stoje i klobuci. Djevojke ih svake godine obnavljaju i popravljaju, a posebno kada neka djevojka prvi put ide u ljelje.

Foto: KUD Gorjanac

Kako se odlučuje koja će djevojka postati ljelja?

Budući da je riječ o scenskom prikazu, onda taj prikaz na sebe preuzimaju kulturno-umjetnička društva. Oni uposle svoje članice da budu ljelje. Nekada je djevojkama postati ljelja bio životni događaj, a to je danas ono što bi Talijani rekli – tempi passati! Danas članice kulturno-umjetničkih društava i nekoliko godina za redom budu ljelje jer jednostavno ih nema dovoljno. Često se događa da u selima ima sve manje djevojaka koje su članice KUD-a pa se ponekada znaju djevojke ‘posuđivati’ iz susjednih sela.

Postoje li ljelje uistinu samo u Gorjanima ili ih ima i u nekim drugim mjestima.

Činjenica je da Gorjani imaju izvrsne ljelje kraljice i čuvaju ih do dana današnjeg odlično! Ali ima ih još u Otoku, Selci Đakovački, Strizivojna, Stari Perkovci, Donji Andrijevci, u Borovu gdje i Srbi izvode taj običaj, u Baranji Draž, u Tavankutu u Vojvodini… Dakle, veliki broj mjesta još čuva taj običaj i oni zaslužuju takvu vrstu zaštite. Vrlo je teško nešto takvo sačuvati. Radi se o vrlo zahtjevnom običaju, koji traži velike nošnje, puno novaca i puno brige. Gorjani imaju odličnu logistiku i svaka im čast! Ali, postoji velik broj lokaliteta koji čuvaju varijantu jednog te istog običaja. Moje je mišljenje da bi zaštita trebala ići prema svima onima koji to dobro čuvaju kako treba. Tako je, primjerice, zaštićen Linđo – kao narodni ples u svim mjestima gdje se korektno prakticira.

Doček ljelja u dvorištu / Foto: KUD Gorjanac

Emisiju Kulturni biseri Hrvatske u cijelosti poslušajte ovdje:

 

 

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja